Objavljeno: 09.02.2017. 15:54

IRB domaćin sastanka u sklopu projekta DONES, vrijednog više od 550 milijuna eura

Institut Ruđer Bošković (IRB) ovaj tjedan je bio domaćin 6. sastanka Skupine za dizajn i konfiguraciju uređaja IFMIF-DONES za testiranje otpornosti na neutronsko zračenje svih materijala za DEMO - fuzijsku elektranu. Vrijednost uređaja DONES je više od 550 milijuna eura, a Hrvatska je uz Poljsku i Španjolsku podnijela kandidaturu da bude sjedište toga uređaja.

IRB domaćin sastanka u sklopu projekta DONES, vrijednog više od 550 milijuna eura

Trodnevno događanje na IRB-u je okupilo vodeće fuzijske stručnjake, a sastanak su vodili prof. dr. sc. Angel Ibarra, voditelj radnog paketa WPENS EUROfusiona,  španjolskog CIEMAT-a i dr. sc. Tonči Tadić, koordinator Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice (CRU).

Događanje je organizirala Hrvatska fuzijska jedinica u sklopu jednog od najvećih projekata današnjice - projekta EUROfusion. Ovaj projekt upravlja svim europskim istraživačkim aktivnostima u području fuzije radi uspješne realizacije konstrukcije prvoga međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) i razvoja tehnologije za izgradnju demonstracijske fuzijske nuklearne elektrane (DEMO), čija se izgradnja planira nakon 2035.

S obzirom da će materijali u DEMO elektrani, kao i na ITER-u, biti izloženi vrlo jakom neutronskom zračenju, nužno je ispitati otpornost raznih materijala na zračenja kako bi se izabrali optimalni. Ključni uređaj za testiranje materijala u ekstremnim uvjetima velikog zračenja jest upravo IFMIF-DONES tj. međunarodni uređaj za ozračivanje fuzijskih materijala - neutronski izvor za DEMO.

Prema sadašnjim procjenama, cijena gradnje DONES-a je preko 550 milijuna eura. Oko trećinu toga iznosa trebala bi dati izravno EU, više od trećine bi trebala osigurati zemlja domaćin, ali iz strukturnih fondova EU, a trećinu bi financirali Japan i drugi veliki partneri u ITER-u.

Cilj je sastanka skupine za dizajn i konfiguraciju DONES-a bio je razmotriti sve tehničke i znanstvene aspekte konstrukcije DONES-a, posebno onih u vezi s robotikom, a koji su nužni za remont dijelova DONES-a, kao i aspekte zaštite od zračenja.

Pored toga, znanstvenici su raspravljali o aspektima korištenja DONES-a za znanstvena istraživanja te industrijsku i medicinsku primjenu temeljenu na brzim neutronima.

'Iako imamo podršku države, dobru suradnju s resornim ministarstvom, pismo namjere Europskoj komisiji poslao je i potpredsjednik prošle Vlade, nismo zadovoljni napretkom europskog fuzijskog programa. Kako bi bili na vrijeme tehnološki spremni za fuzijsku elektranu, svakako je potreban jači angažman Hrvatske oko sudjelovanja u ključnim tijelima za razvoj tehnologije fuzije gdje su trenutno i Poljska i Španjolska jako zastupljene.

- dr. Tonči Tadić

Upravo u DONES-u, drugom po značaju uređaju u velikom međunarodnom projektu, odmah nakon ITER-a, Hrvatska igra važnu ulogu. Osim što će za njega razvijati ključne tehnologije, ona je uz Poljsku i Španjolsku ozbiljan kandidat za njegov smještaj u Europi. Međutim, bez obzira na to gdje će se DONES na kraju graditi, Institut Ruđer Bošković sasvim sigurno će sudjelovati u njegovu radu.

''Zadaci koje je 'Ruđer' dobio s jedne strane su razvoj dozimetrije i zaštite od zračenja za sve zaposlenike koji će raditi na akceleratoru DONES, razvoj daljinski upravljanih robotskih sustava za remont DONES-a u najkritičnijim područjima i najekstremnijim uvjetima zračenja uz samu metu i razrada strategije dekomisije DONES-a, jer uvijek se mora misliti o tome što će biti kad uređaj završi s radom.'' – objašnjava dr. Tadić.

Osim toga, važan dio u sklopu projekta DONES je i održavanje uređaja, stoga je za sudjelovanje IRB-a u ovom dijelu fuzijskog programa Europske unije značajna suradnja s hrvatskom industrijom. U tome IRB ima potporu svog industrijskog partnera INETEC -Instituta za nuklearnu tehnologiju d.o.o., koji za DONES razvija tehnologiju remonta dijelova akceleratora DONES u ekstremnim uvjetima, koristeći daljinski upravljane robote.

Što je tiče rokova, dr. Tadić je napomenuo kako bi, ukoliko se ove godine donese odluka u kojoj će zemlji biti smješten DONES, do 2020. godine trebalo dovršiti uređenje terena i prateće infrastrukture, a od toga trenutka po japanskim standardima, treba minimalno osam godina da se uređaj do kraja izgradi.

Nakon toga bi DONES trebao raditi daljnjih 25 godina, a nakon toga će se donijeti odluka hoće li se raditi remont i dograditi još jedan akcelerator, odnosno hoće li DONES nastaviti raditi do kraja stoljeća ili će odmah krenuti njegova dekomisija.