Fotodinamička terapija

Fotodinamička terapija - FDT (photodynamic therapy - PDT) je metoda liječenja bolesti - prvenstveno nekih malignih bolesti, koja za liječenje koristi kombinaciju svjetla i određene kemikalije - fotosenzibilizatora.

Temelj fotodinamičke terapije je otkriće da fotosenzibilizator unesen u živu stanicu može uništiti tu stanicu nakon što je osvjetljena svjetlom određene valne duljine.

Kod fotodinamičke terapije fotosenzibilizator se može primijeniti lokalno (npr. nanošenje kreme na kožu) ili sistemski (intravenski ili oralno kod bolesti unutarnjih organa).

Nakon primjene fotosenzibilizator ulazi i u bolesne i u zdrave stanice. Iz zdravih stanica se prirodnim procesima uklanjaja, a u bolesnima ostaje nakupljen. Bolesno područje organizma osvjetljava se svjetlom određene valne duljine koja aktivira fotosenzibilizator. Nakon što je osvjetljen, fotosenzibilizator apsorbira svjetlo i stvara aktivni oblik kisika koji razara bolesnu stanicu. Zdrave stanice ostaju pošteđene.

Prednost fotodinamičke terapije je što uzrokuje minimalna oštećenja zdravog tkiva te se po potrebi može ponoviti. Također, za neke tipove bolesti nije potrebno ostajanje u bolnici, nego se fotodinamička terapija može provoditi ambulantno.

Problem kod fotodinamičke terapije je prodornost svjetla kroz tkivo. Zbog svoje strukture tkivo snažno apsorbira i raspršuje svjetlo kraćih valnih duljina - plavi dio spektra, dok zantno bolje propušta svjetlo dužih valnih duljina - crveni dio spektra. Time je i izbor fotosenzibilizaotra sveden na one koji imaju maksimume apsorpcijje u dugovalnom dijelu spektra, gdje svjetlo prodire i do 3 cm u tkivo.

Aminolevulinska kiselina (ALA) i protoporfirin IX (PpIX) su tvari koje u stanicama čovjeka sudjeluju u ciklusu stvaranja hema. ALA inducira stvaranje PpIX koji ima svojstva dobrog fotosenzibilizatora jer njegov višak zdrave stanice lako uklanjaju, a u bolesnim stanicama ostaje nakupljen.

Primjena egzogene ALA-e danas je vrlo proširena u fotodinamičkoj terapiji zbog osjetljivosti PpIX na crvenu svjetlost valne duljine oko 635 nm koja prodire duboko kroz kožu.

Prednosti ALA-e su, između ostalih, mogućnost različitih načina primjene (lokalno, intravenski, oralno) i nestanak fotoosjetljivosti u pacijenta već dan do dva nakon primjene (kod fotosenzibilizatora prve generacije pacijent se trebao čuvati svjetla čak nekoliko tjedana nakon sistemske primjene!).