Institut “Ruđer Bošković” je osnovan kao Akademijin institut za fundamentalna atomska, danas bismo rekli nuklearna, istraživanja. U stvarnosti, od samih početaka, Institut je bio multidisciplinaran. Pa ipak, slijedeći intencije osnivača (Vlada SFRJ), ali i trendove vremena, nuklearna komponenta, osobito eksperimentalna nuklearna fizika, brojnošću istraživača i ulaganjima prednjače u prvim desetljećima povijesti Instituta. U takvim okolnostima prirodno je da se ime našeg Instituta pročulo u svjetskoj znanstvenoj zajednici upravo radovima Ruđerovih nuklearaca. Obzirom na veličinu zemlje i ukupni broj istraživača osobito je bio zapažen doprinos “Ruđerovih” mjerenja neutronskih udarnih presjeka, odnosno njihov fascinantan udio u ukupnim svjetskim nuklearnim podatacima na godišnjoj razini. Određivanjem važnog parametra međudjelovanja dvaju neutrona, tzv. duljine raspršenja “Ruđer” je trajno ucrtan na svjetsku nuklearnu mapu. Te i brojne druge radove koji su učinili da se u svjetskoj znanstvenoj zajednici pročuje “Ruđerovo” ime, uz izuzetan polet i mar pretežno vrlo mladih istraživača, omogućili su samostalna izgradnja Cockroft-Waltonovog akceleratora koji je služio kao izvor brzih neutrona (tzv. neutronski generator , pušten u pogon 1956. god.) i suvremena mjerna tehnika samostalne izrade, poglavito cijevna elektronika, uključujući onovremeni vrhunski svjetski domet, višekanalni analizator električnih impulsa i teleskopske plinske brojače čestica. Vlastitim naporima u razdoblju od 1954. do 1962. god. izgrađen je ciklotron koji je u najboljim godinama proizvodio do 75 GBq (2000 mCi) izotopa godišnje za potrebe brojnih bolnica u svim okolnim državama. Zbog povijesne istine treba posebno podvući da je Elekronički odjel, a napose “Ruđerova” nuklearna elektronika, jedna od ondašnjih perjanica našeg Instituta, i te kako zaslužna za međunarodnu nuklearnu prepoznatljivost “Ruđera”. Od sedamdesetih, brzi razvoj nuklearne instrumentacije, osobito razvoj akceleratora (pretežno akceleratora teških iona i tzv. “tvornica mezona”), postupno nadrastaju mogućnosti rada na vlastitim uređajima. Eksperimentalna djelatnost u nuklearnoj fizici se u svijetu koncentrira na sve manje snažnih, dobro opremljenih, središta. “Ruđerovi” nuklearci u njima borave i daju originalne doprinose (v. Eksperimenti kroz međunarodne suradnje ).

Preko tzv. Nuklearnog odjela, Grupa nuklearne fizike I i II, Odjela i potom OOUR-a NAI (Nuklearna i atomska istraživanja) i najzad OOUR-a FEP (Fizika, energetika i primjena) današnji Zavod za eksperimentalnu fiziku (ZEF) je svojim najvećim dijelom neposredni sljednik problematika eksperimentalne nuklearne fizike Instituta. Početkom 70-tih godina minulog stoljeća su današnji laboratoriji Zavoda ukupno upošljavali 35 istraživača i čak 27 tehničara, odnosno 11 % “Ruđerovih” istraživača i 25 % tehničara. Danas Zavod ima (siječanj 2004.) 55 djelatnika, od čega je 30 znanstvenika, 16 istraživača i novaka, 7 tehničara i 2 administrativna djelatnika. Uz nuklernu eksperimentanu fiziku u Zavodu se odvijaju istraživanja iz eksperimentalne fizike čestica, a 8 znanstvenika i novaka se bavi teorijskim istraživanjima.