*Predavanje je organizirano u hibridnom formatu, te ga možete pratiti i online: https://mojoblak.irb.hr/apps/bbb/b/aaF4JiR7kcgWNQXF

SAŽETAK:
Prije više od 80 godina postavljena je hipoteza da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom stanju kao rezultat faznog prijelaza željeza pri visokim temperaturama i tlakovima. Iz toga proizlazi da bi smicajni seizmički valovi u unutrašnjoj jezgri (J valovi) trebali postojati. Nekoliko je opažanja J valova objavljeno u stručnoj literaturi, međutim znanstvena zajednica ostala je podijeljena oko njihove vjerodostojnosti zbog malih amplituda i nedoslijednosti u njihovu pojavljivanju nakon velikih potresa. Zbog toga su seizmolozi opažanje kompresijskih valova koji se pri ulasku u unutrašnju jezgru pretvaraju u smicajne, a pri izlasku ponovo u kompresijske valove (PKJKP valovi), nazvali Svetim gralom globalne seizmologije.

U prvom dijelu predavanja, pogledat ćemo kako je ta osamdesetogodišnja potraga skrenula u pomalo neočekivanom smjeru. Naime, nakon istraživanja i teorijskog razumijevanja relativno nove paradigme, Zemljinog korelacijskog polja, primjenili smo nove spoznaje i metode na kontinuirane zapise gibanja tla i pokazali postojanje J valova u Zemljinoj unutrašnjoj jezgri. Korelacijsko valno polje “kode” potresa je apstraktno polje koje nastaje korelacijom (sličnošću) zapisa gibanja zabilježenih na velikom broju seizmografa satima nakon velikih potresa.

Iz opažanja J valova, iz kojih slijedi da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom stanju, odredili smo i njezina smicajna svojstva, koja su korisna u mineralnoj fizici i geodinamici. U drugom dijelu predavanja osvrnut ćemo se na proliferaciju seizmografa u zabačenim dijelovima australskog Outbacka i vidjeti zašto baš ovako daleka i nenaseljena mjesta, podalje od rubova litosfernih ploča i velikih potresa, imaju presudnu važnost za globalnu seizmologiju.

Proliferacija seizmografa po čitavom planetu dovodi nas i na oceansko dno, u Južni polarni ocean, nekamo na pola puta između Tasmanije i Antarktike. Ondje smo postavili seizmografe na dno oceana u namjeri da istražimo najveće podvodne potrese na Zemlji koji nisu povezani s aktivnom subdukcijom. Međutim, izrađujući batimetrijsku kartu ovog, još neistraženog dijela oceanskog dna, otkrili smo golemo podvodno klizište duž grebena Macquarie – najstrmije prirodne prepreke na površini Zemlje. Oboružani napretkom u globalnoj seizmologiji i spoznajama o unutrašnjosti vlastitog planeta, u ovom desetljeću krenuli smo i s nizom misija na druge planete na kojima će biti postavljeni seizmografi i drugi mjerni uređaji. Na tim novim podacima ćemo primjenjivati geofizičke metode koje smo usavršavali na Zemlji, u našem najvećem prirodnom laboratoriju

O PREDAVAČU: 

Hrvoje Tkalčić redoviti je profesori voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri. Rodio se u Bjelovaru, a odrastao u Vinkovcima, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju.

Diplomirao je fiziku, smjer geofizika s meteorologijom, na Fizičkom i Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1996., a doktorirao je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju 2001. s temom unutrašnje jezgre Zemlje putem prostornih seizmičkih valova. Bio je postdoktorand na Istraživačkom institute SCRIPPS Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, a zatim u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore. Nakon toga prelazi na Australsko nacionalno sveučilište.

Od 2007. godine direktor je Opservatorija za seizmička i infrazvučna opažanja Warramunga u australskom Sjevernom Teritoriju, dijelu međunarodne mreže za praćenje i neširenje nuklearnih eksplozija sa središtem u Ujedinjenim narodima.

Objavio je više od 100 recenziranih znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima koristeći se seizmologijom i matematičkom geofizikom za otkrića o Zemljinoj unutrašnjoj građi i dinamici, od jezgre do kore, uključujući inovativne teorijske i metodološke radove o seizmičkom i korelacijskom polju, tektonskim i vulkanskim potresima te marsotresima.

Objavio je prvu dosad napisanu knjigu o unutrašnjoj jezgri Zemlje u izdanju Cambridge University Pressa 2017. godine. Za svoj istraživački rad dobio je inauguracijsku nagradu australskog AuScopea 2016. godine, te je zabran u članstvo Američke geofizičke unije 2020. za prijelomna otkrića.

Kraljevsko astronomsko društvo u Londonu dodjeljuje mu 2022. medalju Price za prijelomna otkrića razumijevanja arhitekture Zemljina korelacijskog polja i dokaz da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom stanju. Objavljuje i popularno znanstvenu knjigu “Potresi: divovi koji se ponekad bude” u izdanju Naklade Ljevak 2022.