U plitkim morima jednostanični organizmi su ključni za funkcioniranje ekosustava. Budući da je rast tih organizama uglavnom ograničen dostupnošću anorganskog dušika i fosfora, indukcijom ekstracelularnih enzima oni mogu koristiti organsku tvar kao izvor tih elementa. Mjerenja ukupne enzimatske aktivnosti su dobar pokazatelj metaboličke aktivnosti planktnonskih zajednica. Međutim da bi se shvatilo funkcioniranje ekosustava u cijelini, te kako planktonske zajednice reagiraju na prirodne promjene i antropogeni pritisak potrebno je poznavati odgovore na razini pojedine vrste unutar zajednice. Ta saznanja bi značajno doprinijela razumijevanju kako pojedine vrste utječu na funkcioniranje zajednice. Do sada takva detaljna istraživanja nisu sistematski provedena. Zbog neuravnoteženog slatkovodnog unosa hranjivih soli područje je uglavnom P limitirano. Stoga fitoplankton na tom području mora razviti strategije snalaženja da bi uspješno kompetirao za za taj element. Naša preliminarna istraživanja su pokazala da mikrofitoplankton može razviti čitav niz mehanizama prilagodbe da bi uspijevao u izrazito promjenjivoj dostupnosti hranjivih soli i uglavnom P limitiranim uvjetima. Cilj ovog projekta bio bi shvatiti metabolizam na nivou vrste te istražiti strategije koje omogućavaju najvažnijim vrstama da uspjevaju u kompleksnim uvjetima okoline. SJ je podesan za takva istraživanja jer na tom području postoje dugoročni podaci o oceanografskim i trofičkim uvjetima. Istraživanja bi bila usredotočena na mikrofitoplankton budući da je po biomasi to dominantna grupa fitoplanktonske zajednice. Osim toga njegovo je taksonomsko određivanje dobro uhodano, a metode dostupne našoj istraživačkoj grupi. Skup modernih i klasičnih metoda razvijenih i kombiniranih u ovom projektu značajno će doprinijeti napretku u ekološkim istraživanjima, kao i u klasičnom sustavu praćenja ekosustava.