Prijeđite na glavni sadržaj

Dr. sc. Zvonimir Maksić

Prof. dr. Zvonimir Maksić rođen je 1938. godine u Bitoli, Republici Makedoniji. Preminuo je u 2011. godine u Zagrebu u 73. godini života. Njegov iznenadni odlazak zaključio je jednu izvanrednu i plodonosnu znanstvenu karijeru. Njegov lik i djelo uvijek će biti inspiracija i uzor kolegama i mlađim generacijama.

Područja istraživanja u kojima je profesor Maksić ostvario značajne rezultate obuhvaćaju molekularnu fiziku, teorijsku i računalnu kemiju. Bavio se modeliranjem hibridizacije u molekulama, problemom elektronske korelacije u kvantnoj kemiji, prirodom kemijske veze, kemijom kiselina i baza, dizajnom novih molekula ciljanih svojstava, što su samo neke od tema u središtu njegovog interesa. Dugačka lista publikacija profesora Maksića u istaknutim svjetskim časopisima svjedoči o znanstvenoj izvrsnosti te predanom i kontinuiranom radu. Za takvu predanost potrebna je istinska strast i znanstvena znatiželja, koje ga nisu napuštale do posljednjih dana života.

Na Institutu Ruđer Bošković zaposlio se 1962. godine, nakon diplome iz teorijske fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je 1968. pod vodstvom Milana Randića, baveći se problemom hibridizacije u organskim molekulama s velikom kutnom napetošću. Nakon par godina odlazi na poslijedoktorsko usavršavanje na Sveučilište Tennessee u Knoxwilleu, kod Johna Bloora, a 1972.-73. provodi na Sveučilištu Texas u Austinu, radeći s Michaelom J. S. Dewarom. Nakon povratka u Hrvatsku, 1973. postaje znanstveni suradnik na IRB-u, te 1975. naslovni docent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Sve do umirovljenja, 2004. godine, radio je na obje institucije, uspješno spajajući izrazito produktivan znanstveni rad s dužnostima i obvezama profesora na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju. Osnovao je Grupu za kvantnu organsku kemiju na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju IRB-a. Nakon odlaska u mirovinu, nastavio je s jednakim žarom svoj znanstveno-istraživački rad, o čemu svjedoči nesmanjena dinamika objavljivanja radova. 2005. godine izabran je u zaslužnog znanstvenika IRB-a.

Dobitnik je više važnih nagrada i priznanja: Nagrada grada Zagreba za izvanredna dostignuća u znanosti za 1976. godinu, Republička nagrada 'Ruđer Bošković' za znanstveni rad iz 1987., Medalja Kemijskog odsjeka PMF-a za 2005., Državna nagrada za životno djelo u području prirodnih znanosti za 2008., plaketa „za njegov pionirski doprinos u razumijevanju kemijske veze“ u povodu uglednog Charles A. Coulson predavanja koje je održao u Athensu na Sveučilištu Georgia 2008. godine.

Kao dobitnik prestižne Alexander von Humboldt stipendije period od 1979. do 1981. proveo je kao gostujući profesor na Institutu za organsku kemiju Sveučilišta u Heidelbergu. Radio je kao gostujući profesor i znanstvenik na sveučilištu u Muensteru, u Madridu na sveučilištu Cantoblanco, te održao pozvana predavanja na mnogim drugim sveučilištima i institutima po cijeloj Europi, i šire. Profesor Maksić bio je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1988.–1990.), predstojnik Odjela kemije na IRB-u (1995.–1997.), zamjenik direktora IRB-a (1997.–1999.) i član Upravnog vijeća IRB-a u dva mandata.

Bio je promotor počasnog doktorata honoris causa za dvostrukog dobitnika Nobelove nagrade Linusa Paulinga 1988. godine na Sveučilištu u Zagrebu. U bitna dostignuća profesora Maksića svakako spada i njegov „Apel za mir u Bosni i Hercegovini i stabilnost na Balkanu“, napisan u svibnju 1992. i potpisan od strane 84 nobelovca. Među njima su Abdus Salam kao prvi potpisnik, Vladimir Prelog, Linus Pauling s kojim je profesora Maksića vezalo dugogodišnje kolegijalno prijateljstvo, i mnogi drugi.

Tijekom svoje impresivne 48-godišnje znanstvene karijere, profesor Maksić je objavio više od 250 izvornih znanstvenih članaka, 23 revijska članka i poglavlja u monografijama, koji su citirani preko 3500 puta. Napisao je dvije knjige: Kvantna kemija (Liber, Zagreb, 1976.) i Simetrija u kemiji (Školska knjiga, Zagreb, 1979., u koautorstvu s N. Trinajstićem i L. Klasincom).

Svoj entuzijazam, kreativnost, ustrajnost u radu i znanstvenu izvrsnost nastojao je prenijeti na studente i svoje mlađe suradnike, što je rezultiralo velikim brojem uspješno obranjenih diplomskih, magistarskih i doktorskih radova.

Organizirao je međunarodne znanstvene konferencije u Hrvatskoj i šire, bio član uredništva u cijenjenim znanstvenim časopisima, te uređivao serije knjiga: Modelling of Structure and Properties of Molecules iz 1987. godine, Theoretical Models of Chemical Bonding (4 volumena, objavljeno 1990.-91.), i skupa s P. Politzerom seriju Theoretical and Computational Chemistry (16 volumena) od 1994. godine do danas.

"Obično se kaže da znanost nema domovine jer je univerzalna i zajedničko je dobro čitavog čovječanstva. No znanstvenici imaju svoju domovinu! Zato nas ovo najviše priznanje u ime Republike Hrvatske, koje smo danas primili, ispunjava osjećajima ponosa i sreće" – iz govora profesora Zvonimira Maksić kao zajednička zahvala svih laureata na svečanosti dodjele Državnih nagrada za znanost održanoj 2009. godina kad je primio Državnu nagradu za životno djelo.

Ova stranica koristi kolačiće. Neki od tih kolačića nužni su za ispravno funkcioniranje stranice, dok se drugi koriste za praćenje korištenja stranice radi poboljšanja korisničkog iskustva. Za više informacija pogledajte naše uvjete korištenja.

Prilagodi postavke
  • Kolačići koji su nužni za ispravno funkcioniranje stranice. Moguće ih je onemogućiti u postavkama preglednika.