Zvonimir Pučar rođen je 10.10.1922. u Zagrebu, gdje je završio i gimnaziju 1941. godine. Iste godine započeo je studij kemije na prestižnoj Visokoj tehničkoj školi u Minhenu. Po završetku rata, 1945. godine morao je ponovo upisati kemiju na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1949. godine. Kratko vrijeme radio je u Tvornici šećera Crvenka i nakon toga u Kliničkom laboratoriju bolnice Zajčeva (danas Merkur), gdje je projektirao i izgradio uređaj za nisko-naponsku elektroforezu na papiru za kvalitativnu i kvantitativnu analizu serumskih bjelančevina. Izradio je više takovih aparatura u nekoliko bolnica u Zagrebu.

Početkom pedesetih godina zaposlio se na Institutu Ruđer Bošković (IRB) koji je tada bio u izgradnji. Radio je u "Oblasti kemije" i projektirao je i izgradio uređaj za kontinuiranu visoko-naponsku elektroforezu na papiru. Zvonimir Pučar sudjelovao je u samoj izgradnji IRB-a, u organizaciji radionice i konstrukcijskog ureda, te organizaciji i osnivanju fotolaboratorija.

1959. godine izradio je doktorsku disertaciju u Fizičko-kemijskom odjelu (FK) na IRB-u pod naslovom "Elektroforetska pokretljivost kompleksa metala u poroznom adsorbensu", pod vodstvom prof. dr. Bože Težaka. Do tada je već objavio šest znastvenih radova (1 rad u Acta Pharm. Jug., 3 rada u Arhiv Kem., 1 rad u CCA i 2 rada u Anal. Chim. Acta). 1962. godine postaje znanstveni suradnik, a 1963. godine viši znanstveni suradnik u Odjelu FK (predstojnik je bio prof. dr. B. Težak, vanjski suradnik).

1963. godine dr. Z. Pučar osniva Laboratorij za elektroforezu i sudjeluje u suradnji s dr. S. Kečkešom, dr. M. Branicom, dr. V. Pravdićem i dr. S. Kvederom u provođenju trogodišnjeg  IAEA projekta (voditelj projekta bio je dr. S. Kečkeš, 1963. - 1966.). Povodom toga boravio je na studijskom putovanju u Italiji (Casaccia Centro di Studi Nucleari) i Švicarskoj (Institut Univerziteta u Cirihu). Boravio je također i na studijskom putovanju u Monaku (IAEA), te Francuskoj (Oceanografski observatorij Banyuls-sur-Mer i Morska postaja d'Endoume od Oceanološkog centra u Marseju).

Istraživao je mogućnosti upotrebe kontinuirane elektroforetske separacije komponeti ciklotronskih meta za dobivanje radionuklida bez nosača. Dr. Z. Pučar sudjeluje u razvoju poluindustrijskog postupka za pripremu vrlo čistog uranovog dioksida upotrebom elektrokemijske redukcije u alkalnim karboatnim otopinama (zajedno s dr. M. Branicom i dr. V. Pravdićem). Projektirao je i izgradio postrojenje za poluindustrijsko dobivanje UO_2.

U suradnji sa dr. S. Kečkešom istražuje kontaminaciju i dekontaminaciju organizama u moru fisionim produktima. 1964. godine boravi ponovo na studijskom putovanju u Monaku i Francuskoj (Oceanografske observatorije u Villefranche-sur-Mer i Banyuls-sur-Mer, te Biološka postaja Roscoff), a 1965. boravi na studijskom putovanju u Međunarodnom laboratoriju za radioaktivnost mora u Monaku (IAEA). 1966. godine postaje znanstveni savjetnik, a 1967. godine i pročelnik Odjela fizičke kemije do osnivanja Centra za istraživanje mora Rovinj - Zagreb (CIM Rovinj - Zagreb) 1969. godine. Dr. Z. Pučar sudjeluje u projektiranju i pregradnji akvarija između 1971. i 1972. godine. Od 1968. do 1972. djeluje kao honorarni redovni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Savučilišta u Zagrebu na postdiplomskoj nastavi. U periodu od 1968. do 1976. godine sudjeluje u istraživačkom projektu prema ugovoru sklopljenim sa NIH u SAD "Mechanism of Tissue Mineralization in Bine and Teeth" (voditelj projekta bila je dr. H. Furedi-Milhofer). U periodu od 1970. do 1971. godine sudjeluje na projektu s PLIVA-om u suradnji s dr. D. Keglević, dr. S. Kvederom i dr. S. Iskrić.  1970. godine ponovo odlazi na studijsko putovanje u Međunarodni laboratorij za radioaktivnost mora u Monaku (IAEA).

Dr. Z. Pučar 1976. godine napušta dotadašnji Laboratorij za elektroforezu i sa dijelom suradnika osniva Grupu za migracijske procese te u njoj djeluje do umirovljenja (1988. godine). Ostatak laboratorija formira Grupu za elektroforezu pod vodstvom dr. Z. Konrad, znanstvene suradnice. U periodu od 1982. do 1988. godine  dr. Z. Pučar djeluje kao glavni istraživač na izrazito prioritetnim istraživanjima u okviru projekata s PLIVA-om: "Priprava novih subjediničnih virusnih vakcina i utvrđivanje njihove antigene i imunogene vrijednosti (vakcina virusa newcastlske bolesti)" te "Istraživanja antigene i imunogene vrijednosti inaktiviranih i subjediničnih vakcina metodama imunotaloženja". Nakon toga dr. Pučar odlazi u mirovinu.

Pripremio: dr. I. Ružić na osnovu podataka iz arhive IRB-a i osobne arhive dr. B. Pokrić.