Eukarioti dijele svoj genom koristeći diobeno vreteno, molekularni mikrostroj građen na uglavnom očuvanim biokemijskim i biofizikalnim principima. Bez obzira na složenost organizma, vretena su sastavljena od mikrotubula, motornih proteina i kinetohora koje poravnavaju kromosome u metafaznu ploču. Veličina vretena varira otprilike 2 reda veličine među eukariotskim organizmima. Nasuprot tome, veličina genoma obuhvaća više od 4 reda veličine. Ova razlika u skalama, gdje se veličina genoma razlikuje 100 puta više od veličine vretena, motivacija je za glavno istraživačko pitanje ovog projekta: Kako vretena slične veličine i arhitekture dijele kromosome koji sadrže genome vrlo različitih veličina? Predlažemo dva konceptualno različita modela, gdje u prvom modelu veličina i oblik vretena proizlaze iz sila guranja kromosoma unutar metafazne ploče, dok su u drugom modelu dimenzije vretena određene fiksnim kutovima pod kojim mikrotubuli izlaze iz centrosoma. Da bismo testirali te modele, koristit ćemo interdisciplinarni pristup koji obuhvaća staničnu biologiju, naprednu mikroskopiju, biofizikalne eksperimentalne pristupe i teorijsku fiziku. Provest ćemo pokuse na ljudskim stanicama kojima ćemo istražiti kako se dimenzije vretena mijenjaju kada se broj kromosoma izmijeni korištenjem novih pristupa, ili kada se smanji krutost kromosoma. Komprimirat ćemo stanice kako bismo istražili utjecaj vanjskih sila na veličinu i oblik vretena. Potaknuti rezultatima pokusa, razvit ćemo teorijski model kojim ćemo istražiti ulogu kromosoma i mikrotubula u silama odgovornim za geometriju vretena. Uzimajući u obzir širu perspektivu, naši preliminarni podaci otkrivaju zakonitosti u skaliranju diobenog vretena kod eukariota gdje se promjer metafazne ploče skalira s veličinom genoma. Stečena saznanja koristit ćemo da bismo objasnili skaliranje te identificirali očuvane mehanizme kojima se vreteno prilagođuje veličini genoma od kvasaca do biljaka i životinja.