Ovogodišnju Nobelovu nagradu za kemiju dijele R. F. Heck (Sveučilište Delaware, USA), E. Negishi (Sveučište Purdue, USA) i A. Suzuki (Sveučilište Hokkaido, Japan) za otkriće paladijem kataliziranih reakcija unakrsnog spajanja organskih molekula i njihovu primjenu u sintezi kompleksnih molekula.

Iako otkrića ovih reakcija datiraju iz 70-tih godina prošlog stoljeća njihov značaj za razvoj sintetske organske kemije u proteklih 40 godina je ogroman i neprijeporan. Temeljna reakcija u sintezi organskih molekula kako u laboratoriju tako i u prirodi je tvorba kovalentne ugljik-ugljik veze kojom se molekule reaktanata spajaju u novu kompleksniju molekulsku vrstu. Zajednička karakteristika Heckove, Negishijeve i Suzukijeve reakcije je da se spajanje reaktanata uz nastajanje nove ugljik-ugljik veze dešava na atomu paladija koji služi kao katalizator, te da produkti nastaju u vrlo visokom iskorištenju.

Ovakav poseban način tvorbe nove ugljik-ugljik veze omogučava vrlo efikasan i pouzdan pristup sintezi kompleksnih molekula s područjima primjene u medicini, nano-tehnologijama i razvoju novih materijala. Odlične karakteristike paladijem kataliziranih reakcija unakrsnog spajanja strukturno različitih reaktanata pokazale su se posebno pogodnim za razvoj industrijskih sintetskih procesa tako da se danas oko 25% svih lijekova u svijetu proizvodi uz primjenu jedne od navedenih reakcija u određenom stupnju sintetskog procesa.

Heckova, Negishijeva i Suzukijeva reakcija dodatno dobivaju na značaju sa stanovišta suvremenog razvoja nano-znanosti i nano-tehnologija koje zahtijevaju sintezu organskih molekula veličina u području nano-dimenzija (10-9 m). Donedavno je klasična organska sinteza bila uglavnom ograničena na sintezu molekula s dimenzijama u području Angströma (10-10 m). Primjenom Heckove, Negishijeve ili Suzukijeve reakcije moguće je konstruirati dovoljno velike molekularne građevne elemente koji tvorbom metalnih kompleksa, npr. s paladijem ili međusobnim spajanjem kovalentnim vezama omogućuju sintetski prijelaz na nanometarsku razinu kemijskih vrsta.

Prof. dr. Mladen Žinić je diplomirao kemiju na zagrebačkom Tehnološkom fakultetu 1971. godine. Doktorirao je 1978., a poslijedoktorski je staž odradio na ciriškom ETH-u kod nobelovca dr. Vladimira Preloga. Nekoliko je godina svoje karijere proveo u industriji, u istraživačkom laboratoriju Belupa, a od 1985. radi na IRB-u. Godine 1999. postao je naslovni redoviti profesor zagrebačkog PMF-a. Od 2002. do 2005. obavljao je dužnost predstojnika Zavoda za organsku kemiju i biokemiju IRB-a, a od 2005. do 2009. bio je ravnatelj IRB-a. Nagrađen je državnom nagradom za znanost i nagradom HAZU, a 2004. je izabran za člana suradnika HAZU.