Dr. sc. Biserka Kojić-Prodić

Dr. sc. Biserka Kojić-Prodić rođena je 1938. u Čakovcu. Diplomirala je na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1961, gdje je obranila i magistarski 1963. te doktorski rad 1968. pod mentorstvom akademika Stjepana Šćavničara. 

Dr. sc. Biserka Kojić-Prodić

Znanstvena suradnica postala je 1968, viša znanstvena suradnica 1976, a znanstvena savjetnica 1981. Reizabrana je 1998. godine u trajno zvanje znanstvene savjetnice, u kojem je bila do umirovljenja 2004. U zvanje zaslužne znanstvenice izabrana je 2005.

Nagrađena je 1971. Državnom nagradom "Ruđer Bošković", 1997. nagradom HAZU te 2010. Republičkom nagradom za životno djelo i 2011. nagradom Instituta Ruđer Bošković. Dobitnica je i "DAAD-visiting science award" za 2000. i 2005. Članica je European Academy of Sciences, Bruxelles od 2003.

Boravila je u nekoliko navrata na usavršavanju u inozemstvu: 1972. na Svučilištu u Uppsali u grupi prof. Ivara Olafssona, proučavajući prirodu vodikovih veza; 1976/77. u Medical Foundation of Buffalo, u grupi Nobelovca Herberta Hauptmana, kako bi se upoznala s primjenom direktnih metoda za određivanje strukturnih faktora u rješavanju kristalnih struktura bioloških molekula. Za vrijeme boravka u grupi prof. Jana Kroona u Bijvoet centru za biomolekularno istraživanje Sveučilišta u Utrechtu 1983/84. upoznala se je s metodama molekularnog modeliranja.

Uslijedio je boravak 1988. na sinkrotronu DESY u Hamburgu u grupi Nobelovke Ade Yonath, gdje se upoznala s metodama biološke kristalografije makromolekula, kriotehnikama, te korištenjem sinkrotrona. Uvođenjem direktnih metoda u kristalografiji i korištenjem moćnijih računala pokrenula je istraživanje kristalnih i molekularnih struktura prirodnih spojeva, organskih i biološki aktivnih spojeva (naročito biljnog hormona rasta auksina) i farmaka. Izučavanje konformacijske stabilnosti organskih i bioloških molekula računalnim (molekularna dinamika) i eksperimentalnim metodama (rendgenska analiza i spektroskopske metode) bio je temelj u uspostavljanju odnosa strukture i svojstava molekula i studija mehanizama kemijskih i bioloških reakcija, što je uvelike afirmiralo kemijsku kristalografiju u našoj sredini.

Stečeno znanje i iskustvo bili su ulog za 29-godišnji projekt s farmaceuskom tvrtkom Pliva. Velik podsticaj tom istraživanju bio je veći broj međunarodnih projekata među kojima je bio značajan onaj Europske Zajednice 1991/94, kojem je dr. sc. B. Kojić-Prodić bila koordinator i glavni istraživač. 

Također je praćen odnos strukture i fizičko-kemijskih i bioloških svojstava auksina u suradnji s dr. Volkerom Magnusom. Priznanje za taj rad bio je poziv za pisanje preglednog članka o auksinima u Encyclopedia of Agrochemicals u izdanju Wileya 2002. Za interdisciplinarni pristup izučavanju auksina dobiveno je priznanje američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) 1993. Napredak tog istraživanja bio je podstaknut četverogodišnjim projektom s National Science Foundation.

Usmjeravanje interdisciplinarnim istraživanjima bila je podloga za početak proteinske kristalografije, koja je započeta studijem enzima i biokatalize podpomognuto financiranjem zaklade Volkswagen 1997/2000. Vezano uz razumijevanje enzimske katalize i mnoge bitne biološke procese, u najnovije vrijeme, znanstveni interes dr. Biserke Kojić-Prodić usmjeren je izučavanju pojave prijenosa protona i elektrona te manje poznatih interakcija karakterističnih za kinoidne sustave, što je među ostalim i temelj za pripravu novih funkcionlanih materijala.

Godine 1997. osnovala je na IRB-u Laboratorij za kemijsku i biološku kristalografiju, koji objedinjuje stručnjake različitih profila, što je nužan uvjet za odvijanje interdisciplinarnih istraživanja. Tijekom svog istraživanja vodila je trinaest međunarodnih i četiri domaća projekta.

Nastavna aktivnost vezana je uz poslijediplomske studije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, Biokemijsko-farmaceutskom fakultetu te na redovnom studiju Likovne akademije, Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina. Bila je mentorica 12 doktorskih, 8 magistarskih i 9 diplomskih radova.

Za potrebe medicinske dijagnostike odredila je standarde za analizu bubrežnih i žučnih kamenaca metodom rendgenske difrakcije. Metode rendgenske difrakcije, optičke mikroskopije, IR spektroskopije i kemijskih testova primijenila je za karakterizaciju biominerala i arheoloških uzoraka.

Od važnijih stručno-društvenih zaduženja bila je zamjenica prorektora za znanost Sveučilišta u Zagrebu 1986/88. predsjednica (1985/87.) i dopredsjednica (1981/83.) Znanstvenog vijeća IRB-a. U razdoblju 1981/83. bila je dopredsjednica Izbornog tijela kemije IRB-a. Ranih 90-tih godina putem suradnje s Istraživačkim centrom u Jülichu i tamošnjom knjižnicom pokrenula je s predstojnicom naše biblioteke suradnju koja je omogućila pokretanje kompjuterizacije knjižnice IRB-a.

Bila je voditeljica Nacionalnog centra pridruženog Cambridge Crystallographic Data Centre, u okviru kojeg je ostvarena implementacija baze Cambridge Structural Database i diseminacija baze od 1985-2007. Bila je članica Komisije za kemijsku kristalografiju u okviru Međunarodne kristalografske unije u razdoblju 1989/98. Djeluje kao suurednica međunarodnog časopisa Acta Crystallographica i recenzent međunarodnih časopisa. Održala je veći broj pozvanih predavanja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima.

Bibliografija Biserke Kojić-Prodić obuhvaća više od 280 znanstvenih publikacija i pohranjena je u bazi CROSBI.

Kontakt

Ova stranica koristi kolačiće

Neki od tih kolačića nužni su za ispravno funkcioniranje stranice, dok se drugi koriste za praćenje korištenja stranice radi poboljšanja korisničkog iskustva.

Za više informacija pogledajte naše uvjete korištenja.

  • Kolačići koji su nužni za ispravno funkcioniranje stranice. Moguće ih je onemogućiti u postavkama preglednika.