Usporedno s rastućom uporabom proizvoda koji sadrže nanočestice, očekuje se značajno povećanje njihovog oslobađanja u okolinu. Mnoga istraživanja vezana za ponašanje i sudbinu umjetno proizvedenih nanočestica (engl. engineered nanoparticles, ENPs) usmjerena su na kopnene vodene sustave (jezera, rijeke i podzemne vode) zbog očekivanja da će se nanočestice oslobođene u okolinu s vremenom razgraditi u tim istim sustavima bez značajnog prijenosa na ostale dijelove okoliša. Međutim, uzimajući u obzir mnoga nastanjena mjesta u obalnim područjima, potencijalno opterećenje velikom količinom nanočestica u ušćima rijeka kao i priobalnim vodama u nadolazećim godinama sve je značajnije. Budući da postoje dokazi da različite nanočestice mogu biti toksične za brojne organizme, posebno osjetljivi bi mogli biti organizmi u ušćima rijeka i u priobalnim područjima. Međutim, dostupne informacije vezane za ponašanje nanočestica u elektrolitima velike ionske jakosti, posebice učinak koji mogu imati njihovi omotači na koloidnu stabilnost, specijaciju i kinetiku, malobrojne su i nedorečene. Nadalje, trenutno postoji veoma malo raspoloživih podataka o međusobnom djelovanju nanočestica s širokim rasponom raznih organizama u bočatoj i obalnoj vodi. Ovaj će projekt istražiti fizikalno-kemijsko ponašanje nanočestica srebra, bakra i polimera/plastike različitih veličina i površinskih omotača, kao potencijalno opasnih materijala u vodenom stupcu bočatih i obalnih voda, uzevši u obzir abiotičke čimbenike kao što su salinitet, pH, koncentracija kisika i otopljena organsku tvar. Standardizirani biokemijski testovi, prilagođeni specifičnim svojstvima i učinku interferencije ENP, koristiti će se za mjerenje širokog raspona indikatora toksičnosti na izabrane organizme od algi i makroalgi do ježinaca, školjkaša i rakova. Ovim projektom omogućit će se po prvi puta cjelokupni pregled ponašanja nanočestica srebra, bakra i plastike u bočatoj vodi kao kompleksnoj zoni prijelaza iz slatkovodne u morsku vodu.