Vremena života teških hadrona, kao temeljna svojstva čestica, se dobivaju izračunom inkluzivnih širina raspada teških kvarkova koji su sustavno obrađeni u konzistentnom okviru poznatom kao razvoj po masi teškog kvarka (eng.HQE). Budući da su vezana stanja teškog kvarka i lakih konstituenata (mezoni, jednostruki c-(šarmantni) ili b-(beauty) barioni) ili dva teška kvarka i jednog lakog (dvostruki c-(šarmantni) ili b-(beauty )barioni), teški hadroni sadrže meke stupnjeve slobode koji generiraju neperturbativne korekcije koje je teško izračunati. Novi eksperimentalni podaci, kako o c-hadronskim raspadima tako i o b-raspadima, omogućili su detaljnu usporedbu eksperimentalnih i teorijskih rezultata i otkrili su dobro slaganje uz nekoliko značajnih iznimaka: nedavna mjerenja vremena života Ksi(c)+, Ksi(cc)++ i osobito, Omega(c)0 bariona se ne slažu s teorijskim predviđanjima. Stoga je potrebno pažljivo ispitati sve dijelove izračuna i odrediti ih vrlo precizno. Posebice, masa teškog kvarka nije dobro definirana veličina. Drugi glavni izvor neodređenosti je vrijednost valne funkcije teškog hadrona koja parametrizira doprinos operatora dimenzije 6 i viših, te dovodi do glavnih razlika u vremenima života. Neodređenosti koje nadilaze ove “prirodne neodređenosti ” smatraju se narušenjima kvark-hadronske dualnosti. Budući da je inverzna masa b-kvarka dobar parametar razvoja u raspadima b-hadrona, šarmantni hadronski raspadi ostaju kao najpogodniji za proučavanje i ispitivanje mogućeg narušenja kvark-hadronske dualnosti. Međutim, da bismo mogli razumjeti složenost barionskih valnih funkcija, b-barionski raspadi također mogu pružiti vrijedne informacije. Zbog svih gore navedenih činjenica, potrebno je ponovno detaljno razmotriti izračun vremena života teških hadrona i utvrditi pouzdane metode i modele koji se koriste u izračunu.