Stope pretilosti u Hrvatskoj među najvišima su u Europskoj uniji s više od 57% odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Premda značajan dio pretile populacije postaje otporno na fiziološke učinke inzulina (IR), mali postotak pretilih pojedinaca ostaje osjetljiv na inzulin (IS). U nastanku IR središnju ulogu ima disfunkcionalno masno tkivo. Poremećaj metabolizam lipida i funkcije mitohondrija te kronična upala usko su povezani s oksidacijskim stresom te posljedičnom peroksidacijom višestruko nezasićenih masnih kiselina (PUFA), čime nastaju reaktivni aldehidi. Rezultati našeg tima sugeriraju da su makrofazi masnog tkiva odgovorni za oksidaciju lipida i stvaranje reaktivnih aldehida, koji se nakupljaju u adipocitima i tako narušavaju redukcijsko/oksidacijsku homeostazu adipocita i adipogenezu, te potiču nastajanje IR. Reaktivni aldehidi također reguliraju funkciju mitohondrija te tako dovode do promjene metabolizma u adipocitima. Većina ovih puteva sastaje se u lipidnim kapljicama, dugo zanemarenim organelama za skladištenje masti, koji sudjeluju u regulaciji redukcijsko/oksidacijskog i mitohondrijskog metabolizma, kao i lipoksičnosti PUFA. Korištenjem novih pristupa i relevantnih staničnih modela, uključujući stanice dobivene iz masnog tkiva pretilih osoba, cilj nam je identificirati glavne molekulske čimbenike odgovorne za poremećaje akumulacije lipida, funkcije mitohondrija i lipidnu peroksidaciju (LPO). Predloženim projektom će se također omogućiti dublje razumijevanje stanične komunikacije adipocita i makrofaga pod utjecajem LPO. Proučavanje međudjelovanja dva organela ključna za kontrolu staničnog sastava lipida, energije i redukcijsko/oksidacijskog metabolizma, u kombinaciji s analizama uzoraka pacijenata, ukazati će na molekularne čimbenike odgovorne za fenotipske razlike IR/IS i otvoriti put za nove terapijske strategije za liječenje pretilosti i povezane IR, te tako ograničiti morbiditet i mortalitet povezan s pretilošću u Hrvatskoj i svijetu.