Dr. Vianello objavio rad u Journal of Chemical Theory and Computation
Znanstvenik Grupe za kvantnu organsku kemiju IRB-a dr. sc. Robert Vianello objavio je, u suradnji s kolegama sa Kemijskog instituta u Ljubljani te Zavoda za staničnu i molekularnu biologiju Sveučilišta u Uppsali, rad u časopisu Journal of Chemical Theory and Computation pod naslovom "Computational Study of the pKa Values of Potential Catalytic Residues in the Active Site of Monoamine Oxidase B" (IF = 5.215).
Monoamin oksidaza je flavoenzim, koji egzistira u dvije forme, MAO A i MAO B, a koji je odgovoran za metabolizam i reguliranje stanične koncentracije mnogih izuzetno važnih biogenih amina poput neurotransmitera dopamina, histamina, serotonina i adrenalina.
Upravo je nedovoljna količina molekula neurotransmitera u stanicama mozga identificirana kao glavni uzrok nastanka mnogih progresivnih psihičkih oboljenja, poput depresije i Parkinsonove bolesti te se, stoga, inhibicija djelovanja ovog enzima koristi kao primarni farmakološki pristup u borbi protiv navedenih oboljenja.
Unatoč nekoliko desetljeća predanih istraživanja, točni mehanizmi katalitičke aktivnosti ili inhibicije MAO enzima još uvijek nisu poznati, što su bitni preduvjeti razvoja novih i efikasnijih lijekova. Navedeno je prijeko potrebno, jer postojeće supstance, uz mnoge popratne nuspojave, isključivo ublažuju simptome, a još uvijek ne lijeće uzrok ili ostvaruju potpuno izljećenje od spomenutih bolesti.
U ovom radu razmatranjem kompletne strukture enzima izračunati su parametri kiselosti (pKa vrijednosti) aminokiselinskih ostataka triju tirozina, koji se nalaze u aktivnom mjestu enzima te su potencijalno odgovorni za njegovo funkcioniranje, i to prije i nakon vezanja dopamina kao supstrata.
Suprotno uvriježenim mišljenjima u literaturi, rezultati su otkrili da aktivno mjesto MAO enzima nije hidrofobno, nego takvim postaje tek nakon ulaska supstrata, koji se na enzim veže u protoniranoj formi. To su važne spoznaje, koje su u kontradikciji s nekim od predloženih katalitičkih MAO mehanizama predloženim u literaturi, a koje će zasigurno pomoći u rasvjetljavanju točnog mehanizma djelovanja ovog biološkog sustava, te u konačnici omogućiti razvoj novih antidepresiva i antiparkinsonika.