Superbaze su kemijski spojevi koji posjeduju iznimnu sposobnost "otimanja" protona s drugih molekula.

Razumijevanje reakcija prijenosa protona od izuzetne je važnosti za kemiju jer procesi prihvaćanja i otpuštanja protona utjelovljuju osnovne kemijske reakcije, a često predstavljaju i početni korak mnogih organskih i biokemijskih transformacija. To superbaze čini nezamjenjivim u cijelom nizu znanstvenih istraživanja i industrijskih procesa kao što je npr. proizvodnja biodizela.

Većina postojećih superbaza je relativno nestabilna uz usko područje primjene. Također, postupak njihove priprave je često složen i skup, a konačni proizvod visoko toksičan i slabo topljiv u nepolarnim otapalima korištenim u organskoj sintezi. Zbog svega navedenog, veliki izazov moderne organske kemije je pronalazak i priprava novih, učinkovitijih i ekološki prihvatljivih superbaza.

Vrijednost ovog istraživanja je upravo u pripravi novih, trenutno najjačih poznatih organskih superbaza koje ne sadrže toksične elemente poput fosfora, a sintetiziraju se na jednostavan način od jeftinih materijala i u kratkom vremenu. Istraživanje je potkrijepljeno i računalnom analizom spojeva i njihove bazičnosti, a nove superbaze omogućit će daljnji razvoj katalizatora u organskoj kemiji, ali će naći i potencijalnu primjenu u cijelom niz industrijskih procesa kao što su proizvodnja nafte i naftnih derivata, farmaceutskoj industriji, nanotehnologiji itd.

Dr. Vazdar zaposlena je u Laboratoriju za sintezu i procese samoorganizacije organskih molekula Zavoda za fizičku kemiju, a ovi rezultati predstavljaju dio istraživanja provedenih tijekom dvogodišnjeg poslijedoktorskog usavršavanja na Institutu za organsku kemiju i biokemiju u Pragu.