In memoriam akademiku Ivi Šlausu
Akademik Ivo Šlaus ostavio je dubok i trajan trag u hrvatskoj i međunarodnoj znanstvenoj zajednici, ali i u povijesti Instituta Ruđer Bošković, kojem je pripadao gotovo cijeli svoj profesionalni život. Pamtit ćemo ga kao istaknutog fizičara, znanstvenika iznimne intelektualne širine i predanog zagovornika odgovornosti znanosti prema društvu.
U subotu, 8. kolovoza 2026. godine, u Zagrebu je u 95. godini života preminuo akademik Ivo Šlaus, ugledni hrvatski fizičar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te dugogodišnji znanstvenik Instituta Ruđer Bošković.
Akademik Šlaus rođen je 26. rujna 1931. godine u Splitu. Fiziku je diplomirao 1954., a doktorirao 1958. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je predavao od 1960. do 2005. godine. S Institutom Ruđer Bošković bio je povezan od samih početaka svoje znanstvene karijere, od 1954. do umirovljenja 1998. godine, a njegov angažman i suradnja s Institutom nastavili su se i nakon toga.
Na Institutu je djelovao u području eksperimentalne fizike te tijekom desetljeća rada sudjelovao u njegovu znanstvenom i institucionalnom razvoju. Četiri je puta obnašao dužnost predsjednika Znanstvenog vijeća, a u dva mandata bio je predsjednik Upravnog vijeća IRB-a. Njegova povezanost s Institutom tako je znatno nadilazila vlastita istraživanja, sudjelovao je u oblikovanju znanstvenih prioriteta, upravljanju i razvoju institucije.
Njegov znanstveni rad obuhvaćao je nuklearnu fiziku, fiziku čestica i medicinsku fiziku. Uvodio je i razvijao nove eksperimentalne tehnike i metode analize, među prvima istraživao nuklearna međudjelovanja izvan energetske ljuske, a u području medicinske nuklearne fizike bavio se radiofarmaceuticima i razvojem neutronske radioterapije. Objavio je 411 znanstvenih radova, među kojima šest monografija. Kao pozvani predavač sudjelovao je na 57 međunarodnih konferencija, organizirao ih je 18 te bio gostujući profesor na brojnim uglednim svjetskim sveučilištima.
No njegov interes nije završavao granicama fizike. Tijekom svoje karijere sve se snažnije posvećivao pitanjima međunarodnih odnosa, održivog razvoja, mira, budućnosti znanosti i njezine uloge u društvu. Upravo je povezivanje prirodnih i društvenih znanosti postalo jedno od prepoznatljivih obilježja njegova djelovanja. Zalagao se za međunarodnu suradnju te za znanost koja, osim stvaranja novih spoznaja, preuzima odgovornost za posljedice njihove primjene i za budućnost društva.
Bio je član i jedan od suosnivača Academia Europaea, član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti (World Academy of Art and Science, WAAS), čiji je predsjednik bio od 2011. do 2013., a potom počasni predsjednik, kao i dugogodišnji član Rimskog kluba. Sudjelovao je i u radu Pugwash Conferences on Science and World Affairs, međunarodnog pokreta koji okuplja znanstvenike posvećene smanjenju opasnosti od oružanih sukoba i odgovornoj ulozi znanosti u pitanjima mira i sigurnosti.
Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 1991. godine, nakon što je 1977. izabran za člana suradnika. Za svoj znanstveni i društveni rad primio je brojna priznanja. Dobitnik je Nagrade „Ruđer Bošković“ 1962. i 1969. godine, Državne nagrade za znanost za životno djelo 2008. godine, a 2023. odlikovan je Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za osobite zasluge u znanosti, istraživanju i međunarodnim odnosima te doprinos međunarodnom ugledu Republike Hrvatske.
Akademik Ivo Šlaus pripadao je generaciji znanstvenika koja je gradila Institut Ruđer Bošković, ali je svojim radom istodobno snažno bila okrenuta svijetu. Od eksperimentalne nuklearne fizike do pitanja mira, održivog razvoja i budućnosti čovječanstva, njegov profesionalni put svjedoči o rijetkoj širini interesa i uvjerenju da znanje sa sobom nosi i odgovornost.
Pamtit ćemo ga kao istaknutog znanstvenika, kolegu iznimne intelektualne širine i neumornog zagovornika znanosti u službi društva i mira.
Institut Ruđer Bošković izražava iskrenu sućut obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima akademika Ive Šlausa.