Znanost nije osobna, lokalna ili državna, već globalna. Ona ne pripada znanstvenicima, već njezinim dionicima – svim građanima.

Zadnjih nekoliko godina većina hrvatske znanstvene i akademske zajednice intenzivno radi na tome da se u javnosti osvijesti ključna uloga znanosti, istraživanja i razvoja novih tehnologija i inovacija za gospodarski prosperitet države. Obračunavanja putem medija ne pridonose stvaranju pozitive slike znanosti u Hrvatskoj, ali zato doprinose rušenju ugleda svih znanstvenika. Institut Ruđer Bošković se ograđuje od ovakvog načina komuniciranja.

Zalažemo se za djela i pozitivne primjere, kao što je nedavno dobiveni projekt Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) vrijedan 221.000 eura te još dva nova interdisciplinarna projekta u sklopu Sedmog okvirnog programa (FP7) Europske unije (EU) i to jedan koji na IRB-u okuplja teorijske fizičare, informatičare i elektroničare, procijenjene vrijednosti 4,5 milijuna EUR, a drugi u području molekularne biologije i medicine procijenjene vrijednosti skoro 6 milijuna EUR.

Također vezano uz neprestanu nadogradnju znanstvene i tehnološke infrastrukture, značajan infrastrukturni FP7 projekt u području biomedicine također je nedavno dodijeljen Institutu Ruđer Bošković. Prema podacima Europske komisije iz 2012. godine za istraživačke projekte iz područja medicine prijavilo se čak 1173 istraživačkih konzorcija iz svih EU država, međutim za financiranje je izabrano svega 10% projekata; koliki je uspjeh naših znanstvenika nije iz ovoga teško procijeniti.
 
Od početka implementacije FP7 programa 2007. godine znanstvenici IRB-a sudjelovali su u 30 projekata ukupne ugovorene vrijednosti oko 11 milijuna eura, što Ruđer svrstava među vodeće u RH po povlačenju sredstva iz Europske unije.

Javnosti je poznato da je Europska komisija u evaluacijama provedbe projekata izuzetno rigorozna, tako da u slučaju da projektni ciljevi nisu ispunjeni, sredstva moraju biti vraćena. U pravilu za svaki projekt za koji se smatra da nije ispunio ugovorne obveze, sredstva moraju biti vraćena. Ukoliko postoji sumnja u uspješnost nekog projekta, onda postoje uređeni načini da se to ispita. Obračunavanja preko medija i kolektivno paušalno prozivanje svojih kolega nisu primjerena razina javne komunikacije ni u kojem slučaju, a naročite ne među akademskim građanima.

Dosadašnje iskustvo dokazano potvrđuje da u projektima koje financira EU mogu sudjelovati samo najbolji istraživači u Europi. Uvjereni smo da u Hrvatskoj postoji kritična masa i u ljudskim resursima i u infrastrukturi za uspješno konkuriranje na EU projektima. Na loše stvari zasigurno treba upozoravati, pa i preko medija, ako drugačije ne ide. No, ako želimo bolje za naše građane i hrvatsku znanost, ono što je kvalitetno treba biti prepoznato i treba mu biti pružena odgovarajuća podrška.