Prijeđite na glavni sadržaj

Znanstvenici ZEL-a razvili novu metodu grupiranja podataka generiranih iz nelinearnih potprostora

Grupiranje podataka, tj. traženje uzoraka, jedan je od temeljnih problema u računalnim znanostima čija rješenja nude praktične koristi u, primjerice, suvremenoj medicini gdje se različitim dijagnostičkim postupcima prikupljaju vrlo heterogeni skupovi podataka koje je potrebno grupirati (segmentirati)
21.6.2018.
Znanstvenici ZEL-a razvili novu metodu grupiranja podataka generiranih iz nelinearnih potprostora

Znanstvenici Laboratorija za reprezentacije znanja i strojno učenje Zavoda za elektroniku Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Dijana Tolić i dr. sc. Ivica Kopriva, te dr. sc. Nino Antulov – Fantulin s ETH-a u Zurichu, razvili su nove metode grupiranja podataka generiranih iz nelinearnih potprostora, a rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu Pattern Recognition, jednom od vodećih časopisa u području računalnih znanosti i umjetne inteligencije, s faktorom utjecaja 4.582.

„Praktičnu korist naše metode najbolje ilustriraju primjeri segmentacija organa iz medicinske slike (PET, CT, MR) ili tkiva iz slike histopatoloških preparata. Originalan znanstveni doprinos razvijenih metoda je u formulaciji problema grupiranja podataka kao problema nelinearne faktorizacije nenegativne matrice (FNM) s ograničenjem ortogonalnosti na matricu reprezentacije.

Time rješenje FNM problema predstavlja i rješenje problema segmentacije podataka. Nelinearna FNM implicira da je problem faktorizacije formuliran u Hilbertovom prostoru induciranom reprodukcijskom jezgrom čime je omogućeno grupiranje podataka koji pripadaju nelinearnim prostorima.“, izjavio je dr. sc. Ivica Kopriva iz Laboratorija za reprezentacije znanja i strojno učenje Instituta Ruđer Bošković.

Jedna od razvijenih metoda je dodatno regularizirana graf matricom procijenjenom iz podataka čime se u obzir uzima lokalna geometrija prostora podataka. Navedene osobine omogućavaju segmentaciju podataka prikupljenih u složenim eksperimentalnim uvjetima poput niskog intenziteta svjetla ili slabog kontrasta.

Za sve razvijene metode je teorijski dokazana konvergencija u stacionarnu točku, a postupak je ilustriran na primjeru grupiranja/pridruživanja lica snimljenih iz različitih projekcija odgovarajućim osobama.