Akademik Leo Klasinc

Akademik Leo Klasinc rođen je 20.5.1937. u Zagrebu. U rodnom gradu završio je gimnaziju (1955.), diplomirao kemiju na Tehnološkome fakultetu (1960.) te doktorirao 1963. na Farmaceutsko-biokemijskome fakultetu s disertacijom "Izotopni efekt dušika-15 i sekundarni deuterijski izotopni efekt kod reakcije amonijske soli s lužinom" (mentor S. Ašperger).

Akademik Leo Klasinc

Od 1961. radi u Institutu Ruđer Bošković, gdje je bio znanstveni asistent (1961.-1963.), viši znanstveni asistent (1964.-1968.), znanstveni suradnik (1968.-1972.), viši znanstveni suradnik (1972.-1977.) i znanstveni savjetnik (od 1977.) te od 1968. voditelj Laboratorija za kemijsku kinetiku i atmosfersku kemiju Odjela za fizičku kemiju.

Istodobno je bio nastavnik na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu (1970.) i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1971.-2002.). Od 1970. sudjelovao je u nastavi Centra za poslijediplomski studij Sveučilišta u Zagrebu, a nešto kasnije i PMF-a. Predavao je također na Fakultetu za naravoslovje in tehnologiju u Ljubljani te surađivao s Institutom Jožef Stefan

Boravio je često u Centru za nuklearna istraživanja u Karlsruhe, gdje je već kao student (1959/1960) kod D.Schulte-Frohlindea izradio diplomski rad "Mjerenje kvantnog iskorištenja fotoreakcije bis-naftalen indigoida" koji je bio objavljen u Chem.Ber.94(1961)2382. Na istoj instituciji proveo je poslijedoktorsko usavršavanje (kao teorijski organski kemičar u Institutu za radijacijsku kemiju 1966.-1968.) Tamo je također boravio povremeno od 1972. do 1984 u okviru više bilateralnih projekata s Njemačkom vezanim uz područja spektroskopije, teorijske i atmosferske kemije. Na Kemijskome odjelu Louisiana State University u Baton Rougeu kao gostujući profesor (od 1984. do danas) bavio se laserskom i masenom spektrometrijom i predavao biofizikalnu kemiju.

Uveo je programiranje i primjenu računala u dodiplomski i poslijediplomski studij kemije na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se istraživanjima iz područja fizičko-organske, atmosferske i teorijske kemije te matematičkim metodama u kemiji, masenom, fotoelektronskom i laserskom spektroskopijom. Postigao je vrijedne rezultate u istraživanju elektronske strukture malih molekula i prvi dobio fotoelektronske spektre visoke kvalitete mnogih važnih skupina biološki-aktivnih molekula (aminokiseline, opijati, steroidi). Uveo je ionizacijski potencijal kao parametar za određivanje aktivnosti spojeva. Prvi je u nas razvio i organizirao istraživanja u atmosferskoj kemiji, osobito troposferskoga ozona.

U suautorstvu sa Zvonimirom Maksićem i Nenadom Trinajstićem napisao je udžbenik Simetrija molekula (Zagreb, 1979). Član-suradnik HAZU bio je od 1990., a od 2004. je redoviti član. Dobitnik je Nagrade Ruđer Bošković (1987.), Nagrade HAZU (1996.), Nagrade grada Zagreba (2002.) i Nagrade za životno djelo (2007.).

Za svoje doprinose znanosti i sudjelovanje u obrazovanju izabran je u počasno zvanje zaslužnog znanstvenika Instituta Ruđer Bošković 2005.

Kontakt

Ova stranica koristi kolačiće

Neki od tih kolačića nužni su za ispravno funkcioniranje stranice, dok se drugi koriste za praćenje korištenja stranice radi poboljšanja korisničkog iskustva.

Za više informacija pogledajte naše uvjete korištenja.

  • Kolačići koji su nužni za ispravno funkcioniranje stranice. Moguće ih je onemogućiti u postavkama preglednika.