Liposomi, sferne tvorevine u koje se mogu ugraditi lijekovi (ne)topljivi u vodi, pokazali su se vrlo moćnim

terapeuticima u liječenju kroničnih stanja. Učinkovitost liposoma proizašla iz dostave na ciljano mjesto u

organizmu nakon dovoljno dugog kolanja krvotokom je, nažalost, praćena i nedostacima poput njihove

agregacije i preranog otpuštanja lijeka. Budući da se kvaliteta liposoma validira različitim strukturnim i fizikalno-kemijskim

tehnikama, ovim projektnim prijedlogom predlaže se uključenje dvije tehnike u rutinski protokol

njihove karakterizacije. Njima će se ujedno unaprijediti kontrola kvalitete priređenih dostavljača lijekova, a

precizniji dizajn olakšat će administraciju i konačan učinak personaliziranih lijekova.