Profesora Martinisa na Institutu su dočekali i pozdravili izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora mr. sc. Marko Pavić, izaslanik ministra znanosti, obrazovanja i mladih te ravnatelj Uprave za znanost i tehnologiju dr. sc. Hrvoje Meštrić,  dr. sc. David M. Smith, ravnatelj IRB-a, te dr. sc. Mario Stipčević i dr. sc. dr. sc. Kornelija Passek-Kumerički, u ime organizacijskog tima.

Posjet prof. Martinisa Hrvatskoj važan je za hrvatsku znanstvenu zajednicu jer pruža rijetku priliku za susret sa znanstvenikom čiji je rad kvantno računarstvo približio stvarnim procesorima i računalima nove generacije.

John Martinis, profesor sa Sveučilišta Kalifornije u Santa Barbari i suosnivač tvrtke Qolab, Nobelovu je nagradu dobio zajedno s Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom za otkrića koja su otvorila put razvoju supravodljivih kvantnih računala.

Tijekom posjeta IRB-u, prof. Martinis istaknuo je da svoju ulogu Nobelovca ne vidi samo u predstavljanju vlastitih znanstvenih postignuća, već i u poticanju studenata i mladih istraživača. Na Institutu je zato govorio o svojem doktorskom radu i istraživanjima za koja je nagrađen Nobelovom nagradom. „Želim studentima objasniti stvari na način koji će im biti koristan i pomoći im da postanu bolji znanstvenici“, rekao je prof. Martinis, dodajući da je njegova zadaća djelovati kao znanstveni diplomat, ali i motivirati  nove generacije znanstvenika.

Hrvatska ima potencijal za poduzetnički iskorak i razvoj novih ideja

Govoreći o Hrvatskoj, prof. John M. Martinis istaknuo je da njegov posjet ima i snažnu osobnu dimenziju jer su mu oba roditelja hrvatskog podrijetla, a otac mu je rođen u Komiži. Rekao je da se zato dolazak u Hrvatsku za njega čini sasvim prirodnim te da tijekom boravka uživa u hrvatskoj hrani, gostoljubivosti i susretima s ljudima i institucijama.

„Svijet se mijenja, a s njime se mijenjaju i poslovi koje ljudi obavljaju. Za budućnost je zato vrlo važno da država potiče ljude na poduzetnost, isprobavanje novih ideja i stvaranje nečeg novog. Ne moraju se svi baviti najnovijim područjima poput umjetne inteligencije ili kvantnog računarstva, ali svijetu su potrebni inventivnost i konkretna rješenja. Vjerujem da je upravo takav način razmišljanja jedan od razloga uspjeha SAD-a, te da bi snažnije poticanje poduzetnosti i novih ideja moglo mnogo koristiti i Hrvatskoj. Vaša povijest pokazuje da takav potencijal ovdje već postoji“, rekao je prof. John M. Martinis.

IRB kao mjesto međunarodnog znanstvenog dijaloga

„Dolazak prof. Martinisa na Institut Ruđer Bošković za nas je veliko priznanje i potvrda da je IRB prepoznat kao mjesto međunarodnog znanstvenog dijaloga i otvorenosti prema najnaprednijim istraživačkim idejama. Ovaj posjet daleko nadilazi protokolarni značaj. On povezuje hrvatsku znanstvenu zajednicu s jednim od vodećih umova današnjice i daje našim istraživačima, doktorandima i studentima rijetku priliku za neposredan susret sa znanstvenikom koji je svojim radom pomaknuo granice mogućega,“ izjavio je dr. sc. David M. Smith, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković.

Od temeljne fizike do kvantnih procesora

Prof. John M. Martinis dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 2025. godine i profesor emeritus Sveučilišta Kalifornije u Santa Barbari. Jedan je od pionira supravodljivog kvantnog računarstva, a njegov znanstveni rad obuhvaća temeljna istraživanja makroskopskih kvantnih fenomena, razvoj supravodljivih kubita i izgradnju naprednih kvantnih procesora.

Od 2014. do 2020. godine radio je u Google Quantum AI-ju, gdje je vodio hardverski tim koji je razvio supravodljivi procesor Sycamore s 53 funkcionalna kubita i proveo jedan od najpoznatijih eksperimenata u povijesti kvantnog računarstva.

Danas je suosnivač i glavni tehnološki direktor tvrtke Qolab, startupa usmjerenog na razvoj skalabilnog supravodljivog kvantnog hardvera i primjenu naprednih metoda proizvodnje poluvodiča u izgradnji nove generacije kvantnih računala.

Kako su supravodljivi krugovi otvorili put prema kvantnim računalima

Na predavanju je govorio o eksperimentima iz doktorske disertacije, za koje je rekao da su, uz doprinos mnogih drugih, „započeli područje kvantnog računarstva“. Svoj je znanstveni put vezao uz grupu Johna Clarkea, kojoj se pridružio 1980. godine. Ondje je, rekao je, spojio „znatiželju prema kvantnoj mehanici i ljubav prema elektronici“.

Ti su eksperimenti pokazali da se pojave poput kvantnog tuneliranja i kvantizacije energije mogu opažati i u supravodljivim električnim krugovima, odnosno u kolektivnom ponašanju velikog broja čestica. Ti su rezultati postavili važne temelje za razvoj supravodljivih kubita, osnovnih jedinica kvantne informacije.Prof. Martinis je naglasio da kvantna računala ne treba zamišljati kao jednostavno snažnija superračunala. Klasična računala obrađuju informacije pomoću bitova, dok kvantna koriste kubite i pojave poput superpozicije, kvantnog sprezanja i interferencije. Njihova prednost ne očekuje se u svakom zadatku, nego u određenim problemima koje bi klasična računala rješavala nepraktično dugo ili uz goleme računalne resurse.

Kao primjer Martinis je naveo Googleov eksperiment s kvantnim procesorom. Procesor je morao raditi na temperaturama vrlo blizu apsolutnoj nuli, a kriogeni sustav i prateća oprema zahtijevali su električnu snagu od nekoliko desetaka kilovata. Usporediva klasična simulacija na velikom superračunalnom sustavu zahtijevala bi snagu megavatnog reda.

Govoreći o široj i praktičnoj primjeni kvantnih računala, Martinis je procijenio da će za izvođenje općenamjenskih kvantnih algoritama biti potreban sustav s približno milijun kubita. Takvo bi kvantno računalo, prema njegovim riječima, moglo trošiti približno koliko i klasično superračunalo, ali bi omogućilo rješavanje problema koji klasičnim računalima nisu dostupni u praktično prihvatljivom vremenu.

Prof. Martinis je poručio da je uvjeren kako čovječanstvo može izgraditi praktično kvantno računalo, premda još treba riješiti brojne tehnološke izazove.

Dodjeljena nagrada „Teslina luč znanja“ 

Posjet Institutu dio je službene posjete Hrvatskoj u sklopu koje će prof. Martinis održati niz predavanja i susreta sa znanstveno-akademskom zajednicom u Zagrebu i Splitu te sudjelovati u službenim i kulturnim programima u Komiži i Dubrovniku.

Na kraju programa prof. Johnu M. Martinisu uručena je MIPRO ICT nagrada „Teslina luč znanja“ za pionirski doprinos kvantnom računarstvu, a nagradu mu je predao prof. dr. sc. Karolj Skala, predsjednik Odbora za dodjelu nagrade.

„Posjet prof. Martinisa IRB-u dio je duge tradicije susreta IRB-a s vodećim svjetskim znanstvenicima i nobelovcima, među kojima su  Niels Bohr, Christian de Duve, Jean-Marie Lehn i Dan Shechtman. Takvi susreti potvrđuju ulogu Instituta kao mjesta međunarodnog znanstvenog dijaloga, razmjene ideja i stvaranja novih generacija istraživača,“ zaključio je dr. sc. David M. Smith.