Stijenka embrionalnog i fetalnog telencefalona je posve drugačije građena u odnosu na stijenku telencefalona u odraslom mozgu, a sastoji se od niza koncentričnih arhitektonskih odjeljaka u kojima se odvijaju specifični histogenetski procesi. Ti odjeljci su tzv. fetalne zone stijenke telencefalona, a maksimalno su razvijene u srednjem fetalnom razdoblju.

Gledano od površine fetalnih komora prema pijalnoj površini mozga, to su: ventrikularna zona (VZ), subventrikularna zona (SVZ), intermedijalna zona (IZ), subplate zona (SP), kortikalna ploča (CP) i marginalna zona (MZ). VZ i SVZ su zone proliferacije, tj. simetričnih mitotičkih dioba (kojima nastaju neuralne stanice-preteče) i asimetričnih mitotičkih dioba (kojima nastaje jedna stanica-preteča koja se dalje dijeli i jedan mladi postmitotički neuron koji se nikad više ne dijeli).

Svi neuroni rođeni u VZ i SVZ potom radijalno migriraju duž posebnih glijalnih vodiča (radijalne glijalne stanice) prema površini, gdje oblikuju kortikalnu ploču iz koje nastaju budući kortikalni slojevi II. – VI. Međutim, na samom početku neurogeneze nastaju dvije posebne fetalne klase neurona: Cajal-Retziusove stanice u marginalnoj zoni te neuroni subplate zone. Ti prolazni fetalni neuroni sudjeluju u prvim neuronskim krugovima fetalne moždane kore i imaju vitalnu ulogu u normalnom oblikovanju zrele moždane kore. Migracija se odvija kroz intermedijalnu zonu (IZ), a to je ujedno i zona kroz koju rastu svi aferentni i eferentni aksoni moždane kore.

Stoga je IZ fetalna bijela tvar, dok SP, CP i MZ predstavljaju razvojnu osnovu moždane kore. Najvažniji odjeljak razvojne osnove moždane kore je SP. Fetalna SP služi kao „čekaonica“ za sve rastuće aferentne aksone moždane kore, koji u SP uspostave privremene sinapse i privremene neuronske krugove, zbog toga što u vrijeme kad ti aksoni pristignu u odgovarajuće kortikalno područje njihovi budući trajni sinaptički partneri (npr. neuroni sloja IV) ili još nisu rođeni u VZ i SVZ ili tek migriraju kroz IZ i SP prema svom konačnom odredištu u kortikalnoj ploči.

Fetalna SP sadrži sve glavne tipove neurona kao i buduća moždana kora: interneurone (koji sintetiziraju GABA i neuropeptide) i projekcijske neurone (koji sintetiziraju glutamat ili aspartat), te duge ulazno-izlazne (input-output) aksonske projekcije kao i lokalne neuronske krugove interneurona. Stoga je njezino postojanje podloga za niz prolaznih elektrofizioloških (EEG) i bihevioralnih pojava i stanja karakterističnih za mozak ranog i kasnog prematurusa.

Obzirom da je hipoksično-ishemično oštećenje mozga glavna patologija perinatalne dobi i prijevremeno rođene djece, bitno je uočiti da u tom razdoblju SP čini skoro cijelu vanjsku polovicu stijenke telencefalona, dok IZ predstavlja periventrikularnu fetalnu bijelu tvar. Stoga lezija često pogađa ne samo rastuće aksone (bijelu tvar, tj. IZ) nego i samu razvojnu osnovu moždane kore, tj. subplate zonu. Nadalje, u srednjem fetalnom razdoblju u fetalnoj periventrikularnoj bijeloj tvari postoje strateška, vulnerabilna područja u kojima se križaju različiti kontingenti rastućih aksona. Stoga i mala lezija u takvom području (primjerice lateralno od prednjeg roga moždane komore) može izazvati složeni/kombinirani deficit – motoričke, osjetne i kognitivne ispade karakteristične za kasniju cerebralnu paralizu.