Prijeđite na glavni sadržaj
  1. Institut Ruđer Bošković
  2. O IRB-u
  3. Emeritusi
  4. Dr. sc. Đurđica Ugarković

Dr. sc. Đurđica Ugarković

20.1.2026.

Dr. sc. Đurđica Ugarković rođena je 1959. godine u Gospiću, gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Studij kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 1982. godine. Od 1983. zaposlena je na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu gdje je izradila magistarski rad (1985.) i doktorsku disertaciju (1988.) iz područja biokemije. Na poslijedoktorskom usavršavanju boravila je od 1988. do 1991. godine u Laboratoriju za primijenjenu molekularnu biologiju Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainz-u, Njemačka. Kao FEBS-ov stipendist 1992. boravila je na Sveučilištu Balearskih otoka, Palma de Mallorca, Španjolska, a 2008. kao gostujući znanstvenik u Mediteranskom institutu za napredna istraživanja, također u Palma de Mallorci.

Cijeli radni vijek, uz prekide za vrijeme specijalizacija u inozemstvu, dr. sc. Đurđica Ugarković provela je na Institutu Ruđer Bošković; po zapošljavanju prvo u Zavodu za organsku kemiju i biokemiju, a potom u Zavodu za molekularnu biologiju. Od 2003. do umirovljenja 2024. godine na radnom je mjestu znanstvene savjetnice u trajnom zvanju. U naslovno nastavno zvanje redovitog profesora biokemije izabrana je 2005. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Odjelu za biologiju Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku je od 2018. godine redoviti profesor u trajnom zvanju.

 Đ. Ugarković je jedan od inicijatora istraživanja nekodirajuće DNA u Hrvatskoj. Istraživanja je započela na IRB-u ubrzo nakon završetka doktorske disertacije i po njima je međunarodno prepoznata. Glavni znanstveni interes joj je proučavanje evolucije i funkcije satelitskih DNA koje su glavna komponenta DNA u heterokromatinu. Njena istraživanja na modelnom organizmu kukcu brašnaru Tribolium castaneum su po prvi put pokazala da satelitska DNA, odnosno njeni transkripti u obliku malih RNA, reguliraju aktivnost gena u uvjetima oporavka nakon termičkog stresa. To otkriće daje novo fiziološko značenje satelitskoj DNA i pretpostavlja njenu ulogu tijekom procesa prilagodbe organizma na promijenjene okolišne uvjete. U prilog tome ide i otkriće promjene metilacijskog statusa satelitske DNA izazvanog termičkim stresom. Predvidjela je prisustvo funkcionalnih elemenata kao što su promotori i vezivna mjesta za transkripcijske faktore u satelitskim DNA, što upućuje na njihovu ulogu u genskoj regulaciji. Zajedno sa suradnicima, po prvi put je eksperimentalno dokazala postojanje “biblioteke” satelitskih DNA unutar srodnih vrsta i objasnila način njihove evolucije zasnovan na nasumičnoj amplifikaciji iz zajedničke “biblioteke”. Otkrila je također neočekivanu evolucijsku sačuvanost pojedinih satelitskih DNA kao i njihovu moguću ulogu u divergenciji populacija i nastanku novih vrsta. Dokazala je postojanje raspršenih elemenata satelitske DNA u genomima kukca T. castaneum i u ljudskom genomu, te je pojasnila mehanizme njihovog širenja. Također je pokazala moguću primjenu ljudske alfa satelitske DNA kao tumorskog biljega i mete za terapiju pojedinih tumora. Sudjelovala je u razvoju i uvođenju novih istraživačkih metoda i tehnika, a prva sekvenca DNA napravljena u Hrvatskoj objavljena je u znanstvenom radu čiji je prvi autor Đ. Ugarković.

Objavila je 87 znanstvenih radova i poglavlja u knjigama koji su citirani >2600 puta, s h-index-om 29 (podaci prema bazi WoS zaključno s 2025-om godinom). Radovi su objavljivani u uglednim časopisima kao što su npr. EMBO J., EMBO Rep., Nucleic Acids Res., Semin. Cancer Biol., Mol. Biol. Evol., PloS Genet. itd. Urednica je knjiga u izdanju Springer Verlag: “Centromere: structure and evolution” (2009.), “Long non-coding RNAs” (2011.) i “Satellite DNAs in Physiology and Evolution” (2021.). Na osnovu doprinosa istraživanju nekodirajuće satelitske DNA 2000. godine izabrana je u Europsku organizaciju za molekularnu biologiju (EMBO) kao prvi znanstvenik iz Hrvatske. Od 2002.do 2007. je predsjednica Hrvatskog genetičkog društva, a od 2016. je  član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Priznanje grada Gospića za iznimna znanstvena dostignuća dobila je 2011. godine. Voditelj je 15 domaćih i međunarodnih projekata. Posebno se ističe voditeljstvo projekta EC FP6 Marie Curie Transfer of Knowledge “Structural and functional analysis of noncoding heterochromatic DNA in insect Tribolium castaneum”, jednog od prvih velikih europskih znanstvenih projekata financiranih u sklopu Okvirnih programa za znanost Europske zajednice kojemu je glavni koordinator znanstvenik iz Hrvatske.

Nositelj je 5 kolegija na dodiplomskim i doktorskim studijima Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Sveučilišta u Osijeku. Mentor je 7 doktorskih, 3 magistarska i 22 diplomska rada. Njene doktorandice dr. sc. Branka Bruvo Mađarić i dr. sc. Željka Pezer Sakač kao i diplomandica dr.sc. Barbara Milutinović su ugledne znanstvenice IRB-a. Doktorandica dr. sc. Martina Podnar Lešić je kustosica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i znanstvena suradnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a doktorand dr. sc. Josip Brajković je voditelj medicinskih poslova za tvrtku CEE & IL. Bivši znanstveni novak, dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i znanstveni savjetnik IRB-a, ugledan je, međunarodno prepoznat znanstvenik. Zahvaljujući u velikoj mjeri mlađim suradnicima, dr. sc. B. Bruvo Mađarić, prof. dr. sc. T. Domazet-Loši, dr. sc. Ž. Pezer Sakač i dr. sc. B. Milutinović Laboratorij za evolucijsku genetiku IRB-a koji je dr. sc. Ugarković vodila od osnutka 2008. do 2024. je danas jedan od najboljih bioloških laboratorija u Hrvatskoj. Osim voditeljstva Laboratorija, obnašala je dužnosti predstojnice Zavoda za molekularnu biologiju IRB-a (2001.-2005.) i pomoćnice ravnatelja IRB-a za znanost i obrazovanje (2010.-2012.).

Predstavnica je Hrvatske u sekciji UNEP-a (United Nations Environment Programme) pod nazivom "Convention on Biological Diversity, Working group on Biosafety", 1995.-1999.), članica je: sekcije EMBO-a namjenjene promidžbi znanosti “Science & Society Committee” (2006.-2010.), Stalnog odbora za znanost o životu ESF-a (European Science Foundation (2008.-2012.) i Izbornog povjerenstva Nacionalnog programa stipendiranja L'Oréal-UNESCO “Za žene u znanosti” (od 2018.). Recenzent je projekata za međunarodne agencije: EMBO, Europska komisija, Czech Science Foundation, Telethon Italy, Fundación Juan March (Spain), Agence Nationale de la Recherche (ANR France), Slovenian Research Agency (ARRS).

Vodila je projekte za popularizaciju znanosti među mladima “Čudesni svijet gena - čuvar našeg zdravlja” (2017.-2018.), “Civitas, znanstvenici i mediji za promidžbu znanja i znanosti” (2011.-2014.), te zajedno s prof. dr. Ivanom Đikićem projekta „Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja” (2008.-2014.). Ovi projekti su pod pokroviteljstvom MZOS-a uspješno provođeni u 50 osnovnih  škola na području sedam hrvatskih županija. Sudjelovala je u nizu medijskih prezentacija gdje je komentirala svoja istraživanja ili druga važna znanstvena otkrića (tiskani mediji ili portali, televizija i radio, više od 100 priloga). Konzultant je popularno-znanstvene serije HRT-a „Zauvijek mladi” (2023.) i stručni suradnik popularno-znanstvenog časopisa GEO (2006.-2012.). U više navrata je sudjelovala na “Otvorenim danima IRB-a” i Festivalima znanosti, a također je objavila više znanstveno-popularnih radova u časopisu Priroda.  

Za doprinos znanosti, razvoju i ugledu Instituta izabrana je u počasno zvanje zaslužne znanstvenice Instituta Ruđer Bošković 2025. godine.

Dr. sc. Đurđica Ugarković