Profesor Branko Souček, rodom Bjelovarčanin, bio je vodeći stručnjak u svijetu u dizajnu računarskih sustava za laboratorijsku primjenu. Mnogi ga smatraju utemeljiteljem hrvatskog računalstva zbog 256-kanalnog 16-bitnog analizatora kojeg je  konstruirao 1958. godine na IRB-u.

Ovaj 256-kanalni analizator bio je prvo računalo razvijeno u Hrvatskoj. Direktor Brookhaven National Laboratoriesa zbog tog je analizatora osobno došao u Zagreb.

Prof. Souček je integrirao brze digitalne sklopove u računalnu arhitekturu i time unaprijedio laboratorijska znanstvena istraživanja, mjerenja i tehnike kontrole u ranoj fazi digitalne ere. 

Iz Laboratorija za kibernetiku kojeg je prof. Souček osnovao na IRB-u proizašla su mnoga značajna znanstveno-razvojna postignuća u ranim fazama razvoja ICT-tehnologije u Hrvatskoj. Tako je nakon prvog, funkcionalnog prototipa prof. Souček unaprijedio svoje računalo za rad u realnom vremenu te tako stvorio asocijativni analizator. To je računalo radilo na novom principu i bilo je prvo takve vrste u svijetu.

Prvo laboratorijsko računalo koje je podržavalo znanstveno istraživanje u nuklearnoj fizici bilo je upotrebljavano i u drugim laboratorijima IRB-a te u drugim institucijama, a povećalo je brzinu prikupljanja podataka i njihovu analizu oko tisuću puta. Ubrzo je Součekov projekt privukao pažnju međunarodne znanstvene javnosti pa je bio pozivan kao predavač na brojne znanstvene skupove, među ostalim i na Godišnju nacionalnu konferenciju u Washingtonu 1965. godine. Znanstvenici iz SAD, Europe, Kine, Rusije i Japana posjećivali su prof. Součeka kako bi doznali više o njegovim dostignućima.

Od 1960. Branko Souček držao je i prvi sveučilišni kolegij o digitalnim računalima na Zagrebačkom sveučilištu. U isto vrijeme inicirao je i osnivanje Numeričkog računalskog centra (NCR) u Institutu Ruđer Bošković. Njegov kolegij Digitalna računala održavao se na Elektrotehničkom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.

Godine 1970. na Elektrotehničkom je fakultetu uveden novi smjer računalnih znanosti na dodiplomskoj i na postdiplomskoj razini. U to vrijeme objavljene su dvije Součekove knjige iz računalnih znanosti: Microcomputers in data processing and simulation (New York, 1973.) i Microprocessors and Microcomputers (New York, 1976.) koje su bile snažan poticaj mlađoj generaciji studenata računalnih znanosti i korisnicama računala. Zajedno s kolegama, 1969. organizirao je Međunarodnu konferenciju za procesiranje podataka (International Conference on Data Processing), a onda su slijedili trodnevni MICRO-računalni seminari. Od 1978. ti su seminari prerasli u niz najprestižnijih međunarodnih skupova o informatici, komunikacijskoj tehnologiji, elektronici i mikroelektronici - MIPRO.

Rezultati profesora Součeka privukli su na IRB brojne poznate svjetske znanstvenike. Među ostalima posjetili su ga Willy Higinbotham, direktor Brookhaven National Laboratorija (USA) i profesor Takao Ichiko, iz japanskog Ministarstva znanosti i tehnologije.

Profesora Součeka, poznatog po njegovim dostignućima, pozvala je izdavačka kuća Wiley Publishing Company da uređuje seriju knjiga o tehnologiji računala nove generacije i time prezentira najnovije prodore u teoriji, istraživanju, razvoju i primjeni inteligentnih računalnih sustava. Profesor Souček sa suradnicima prihvatio se tog izazova i objavio 13 knjiga (10 na engleskom jeziku te 2 na ruskom i 1 na japanskom jeziku) koje su prevedene na ruski, japanski i hrvatski u preko 100.000 primjeraka.

Prof. Souček bio je profesor na Sveučilištu Arizona u Tucsonu, Elektrotehničkom fakultetu te na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu te tako dao je velik doprinos u obrazovao stručnjaka iz područja računalne tehnologije.

Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU) od 1977.  kao član suradnik u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, a od 2002.  je dopisni član HAZU-a.

Bio je stručni suradnik pri UN-u, stručni suradnik NASA-e, IBM-a, Siemensa, Scheringa te američkog instituta BNL i hrvatskog Instituta Ruđer Bošković. Član je međunarodne znanstvene organizacije "American Association for the Advancement of Science", koja je najbrojnija znanstvena organizacija na svijetu i izdaje časopis 'Science'.

Koliko je zadužio Institut Ruđer Bošković i hrvatsku znanost potvrđuje i činjenica da mu je na prijedlog Znanstvenog vijeća dodijeljena Državne nagrade za životno djelo 2012. godine.

Želeći mu odati zasluženo priznanje, Znanstveno vijeće Instituta Ruđer Bošković pokrenulo je inicijativu za dodjelu nagrade za životno djelo zaključujući: Na temelju dugogodišnjih značajnih postignuća u svjetskim razmjerima predlaže se istaknuti znanstvenik prof. Branko Souček za Nagradu za životno djelo, za cjelokupni znanstvenoistraživački rad koji predstavlja značajni osobni doprinos u proširenju znanstvenih spoznaja i primjeni rezultata u području računarstva i elektroničke mjerne instrumentacije.

Odbor za podjelu državnih nagrada za znanost donio je na sjednici održanoj 25. rujna 2013. odluku o podjeli nagrada za 2012.godinu. Profesoru Branku Součeku dodijeljena je najviše rangirana nagrada za životno djelo u području tehničkih znanosti - Državna nagrada za životno djelo 2012. godine.

Profesor Souček kao veliki znanstvenik, vizionar, humanist i prijatelj ostati će u trajnom sjećanju uz zahvalu i poštovanje.