Profesor Branko Souček

Pionir računalne znanosti i kibernetike u Hrvatskoj


1. Životopis sa osvrtom na postignuća

Branko Souček, profesor i istraživač u području računarskih znanosti, rođen je u Bjelovaru 25. ožujka 1930. godine od roditelja Františeka i Marije. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1955.) i doktorirao na Elektrotehničkom fakultetu (sada Fakultetu elektrotehnike i računarstva – FER) u Zagrebu (1963.).  Nakon diplome zaposlio se na Institutu “Ruđer Bošković“ u Zagrebu, gdje je radio u razdobljima 1955.-1964. i 1966.-1972. U isto je vrijeme, počevši od 1963., predavao na Elektrotehničkom fakultetu i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1977. prešao je na PMF, gdje je radio od 1977. do 1984. i od 1988. do 1993. godine kao profesor računarskih znanosti. U međuvremenu Souček je proveo dvije godine (1964.-1966.) kao istraživač u Nacionalnom laboratoriju u Brookhavenu (Brookhaven National Laboratory), NY, i kasnije kao redoviti profesor na Državnom sveučilištu New Yorka (State University of  New York) (1973.-1976.) i na Sveučilištu Arizone u Tusconu (1984.-1987.).

Nije postojalo računalo u IRB niti drugdje u Hrvatskoj. U knjižnici IRB postojali su članci o prvim računalima u svijetu. Bilo ih je svega nekoliko i radili su sa bušenim karticama u statističkim uredima. 


Na Institutu Ruđer Bošković je osmislio i bio voditelj konstruiranja prvog digitalnoga računala u Hrvatskoj 1959. godine za amplitudnu analizu nuklearnih i neuralnih podataka.

Izradio je projekt "256-kanalni analizator, memorija, logika i programi" i objavio ga u stručnom časopisu "Elektrotehnika" 1959. godine.

Njegov projekt smatra se početkom računarstva u Hrvatskoj.

Součekovo računalo bilo je vrlo napredno za to vrijeme i pobudilo je interes svjetskih znanstvenika. Računalni sklop bio je u ormaru visine 2 m, programi su izvođeni brzinom milijun ciklusa u sekundi, logički sklopovi bazirali su se na vakuumskim cijevima. Dobio je znanstvene nagrade "Nikola Tesla" 1960. i 1963. godine te nagradu ETAN 1963. godine.

Nekoliko zemalja Europe poslalo je svoje inženjere na usavršavanje i na rad u IRB. Oni su kopirali analizator u svojim zemljama, u svojim nuklearnim institutima. Vijest je stigla do Brookhaven National Laboratory (BNL), Long Island, New York. Direktor of Instrumentatio Division Willy Higginbotham došao je u IRB da vidi IRB 256 kanalni analizator.

1963. godine Branko Souček doktorirao je elektrotehniku. 

Na prijedlog BNL, IRB se je složio da Souček ide graditi IRB 256 kanalni analizator u BNL: Souček radi kao BNL inženjer, te su objavljene publikacije potpisane s IRB i BNL.

Rezultat je: Million channel pulse height analyzer (Million channel pulse height analyzer through pseudo-random digital transformation ,  Nuclear Instrum. Methods ,  1968) , prvo „BRAIN LIKE“ računalo na svijetu. Souček daje Opening speech na: International Conference Washington D. C.  zatim na UCLA, San Francisco Conference.

1966 u IRB osniva  LABORATORIJ ZA KIBERNETIKU, (LK). Surađuje kod osnivanja Elektronskog Numeričkog Centra,  organizira teoretsko i praktičko učenje za sve odjele IRB-a i šire. Iz tog Centra skupina inženjera i programera postaju i ostaju vodeći ljudi u SRCE (Sveučilišni računski centar). 
Branko Souček usavršavao se na nekoliko američkih instituta i sveučilišta. Napisao je prvu knjigu pod nazivom: "Minicomputers, Microprocesors and Microcomputers" 1972. godine. Pobudio je veliko zanimanje i na tu temu održao je niz predavanja u nekoliko američkih gradova te u Parizu i Londonu. Uskoro je objavio i knjige "Minicomputers in Data Processing and Simulation" i "Microprocesors and microcomputers". Redoviti je profesor na Sveučilištu "State University of New York" od 1973. do 1975. godine. Predavao je honorarno na Elektrotehničkom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Nastava se vodila  po knjizi "Branko Souček : Mala Racunala, Tehnička Kniga Zagreb 1977".
Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU) od 1977. kao član suradnik u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti. Od 2002. je dopisni član HAZU-a. Istraživao je mini i mikro računala, neuralne mreže, sustave u realnom vremenu, dinamičko, genetičko i kaotično programiranje, prepoznavanje objekata i dr.      
Objavio je oko 100 radova samostalno ili sa suradnicima te 13 knjiga (10 na engleskom jeziku te 2 na ruskom i 1 na japanskom jeziku). Njegove knjige prevođene su na hrvatski, ruski i japanski u preko 100.000 primjeraka. Bio je profesor na Sveučilištu Arizona u Tucsonu i redovni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Institutu u Bariju. Dao je velik doprinos u razvoju računalne tehnologije, obrazovao je velik broj stručnjaka iz toga područja.   
Stručni je suradnik UN-ovih agencija UNIDO (Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj) i IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju). Stručni je suradnik i NASA-e, IBM-a, Siemensa, Scheringa te američkog instituta BNL i hrvatskog Instituta Ruđer Bošković. Član je međunarodne znanstvene organizacije "American Association for the Advancement of Science", koja je najbrojnija znanstvena organizacija na svijetu i izdaje časopis "Science".
Njegova biografija bila je uvrštena u publikacijama: "Međunarodni znanstvenik 2003. godine" Engleska; "Tko je tko u svijetu 2001. godine", SAD i "Tko je tko u znanosti i inženjeringu 2004. godine", SAD.

Branko Souček je dva puta dobio državnu nagradu „Nikola Tesla“ (1964. i 1969.) za doprinose razvoju računarskih znanosti u Hrvatskoj. On je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Suosnivač je zaklade Souček Foundation, koja se zasniva na sloganu “stop the brain drain; start the brain gain” .Branko je najprije bio u braku s Katarinom Škurić, a od 1990. živi u Bariju (Italija) s pjesnikinjom Snješkom Kulešević. Ima troje djece: dr. sc. Marina (pokojna)  te Amalia i Branko (studenti).

Znanstveno-istraživačke aktivnosti i postignuća 

Prvo hrvatsko računalo

Od 1955. do 1959. Branko je dizajnirao prvo digitalno računalo u Hrvatskoj i objavio prvi članak o računalu, o 256-kanalnom analizatoru, njegovoj memoriji, logici i programima, u hrvatskom časopisuElektrotehnika4, 1959, 132-138. Osnovao je Laboratorij za  kibernetiku na Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu. Nakon prvog, funkcionalnog prototipa unaprijedio je svoje računalo za rad u realnom vremenu (on-line,real-time), te tako stvorio asocijativni analizator. To je bilo računalo koje je radilo na novom principu, prvo takve vrste u svijetu. Bilo je upotrebljavano u drugim laboratorijima Instituta i drugim institucijama. To je računalo povećalo brzinu prikupljanja podataka i njihovu analizu za oko tisuću puta. Ubrzo je Součekov projekt privukao pažnju međunarodne znanstvene javnosti, pa je Branko bio pozivan kao predavač na brojne znanstvene skupove, pored ostalih na Godišnju nacionalnu konferenciju u Washingtonu 1965. godine. Znanstvenici iz SAD, Europe, Kine, Rusije i Japana posjećivali su prof. Součeka da bi doznali više o njegovim dostignućima.

Od 1960. Branko Souček predavao je i prvi sveučilišni kolegij o digitalnim računalima. U isto je vrijeme inicirao osnivanje Numeričkog računarskog centra u Institutu „Ruđer Bošković“. Također je podupro osnivanje Sveučilišnog računarskog centra (SRCE) 1973. godine.  Na Sveučilištu u Zagrebu njegov se kolegijDigitalna računalapredavao na dva fakulteta: Elektrotehničkom i Prirodoslovno-matematičkom. Godine 1970. na Elektrotehničkom je fakultetu uveden novi smjer računarskih znanosti, kako na dodiplomskoj tako i na postdiplomskoj razini.  U to su vrijeme objavljene dvije Součekove knjige iz računarskih znanosti:Microcomputers in data processing and simulation(New York, 1973.) iMicroprocessors and microcomputers(New York, 1976.), koje su predstavljale snažan poticaj mlađoj generaciji studenata računarskih znanosti i korisnicama računala. Obje su ove knjige bile proglašene „knjigama izbora u struci“.

Zajedno s kolegama, 1969. organizirao je Međunarodnu konferenciju za procesiranje podataka (International Conference on Data Processing), iza koje su slijedili trodnevni MICRO-računalni  seminari. Od 1978. ovi su seminari prerasli u niz najprestižnijih međunarodnih skupova o informatici, komunikacijskoj tehnologiji, elektronici i mikroelektronici – MIPRO.

Součekovi su rezultati privukli mnogo profesionalnih gostiju u Zagreb. Pored ostalih, posjetili su ga Willy Higinbotham, direktor  Brookhaven National Laboratorija (USA) i profesor Takao Ichiko, iz japanskog Ministarstva znanosti i tehnologije. Branko je bio i konsultant u raznim tvrtkama i institucijama, kao što su NASA, SCHERING, SUNY, Sveučilište u Beijingu i Indijski institut tehnologije. 

Principi inteligentnih računala

Poznatog po svojim dostignućima, Branka Součeka je pozvala izdavačka kuća Wiley Publishing Company da uređuje seriju knjiga o tehnologiji računala šeste generacije i time prezentira najnovije prodore u teoriji, istraživanju, razvoju i primjeni inteligentnih računarskih principa. Namjena je serije bila obraćanje multimedijski i biološki orijentiranim inženjerima, mehaničkim dizajnerima, dizajnerima hardvera i softvera, programerima i kognitivnim znanstvenicima s namjerom da se ih upozna s neuralnim, holografskim, konkurentskim i inteligentnim računalima i računalima koji se zasnivaju na poznavanju ili samo djelomičnom poznavanju (fuzzy) podataka. Branko je prihvatio izazov i organizirao grupu profesionalaca sa svjetski poznatih projekata, laboratorija i sveučilišta koji su tada ušli u projektIntegration of Reasoning, Informing and Serving(IRIS grupa). Sa IRIS grupom objavio je deset knjiga, većinu kao jedini autor. Ove su knjige prevedene na ruski, japanski i hrvatski u oko 100.000 primjeraka. Njegove autorske knjige navedene su na kraju ovog prikaza među odabranim publikacijama. Ova je pionirska serija knjiga ponudila ranije originalne, neobjavljene rezultate kao i važne rezultate raspršene u raznim zabilješkama sa simpozija i u istraživačkim izvještajima.  Tako je Branko iskoristio priliku da u svojim knjigama objavi i svoje ranije neobjavljene rezultate o konstrukciji, programiranju i primjeni računala tehnologije šeste generacije.

Od svojih je ranih dana profesora Souček posebno zanimalo funkcioniranje mozga i računarsko simuliranje moždanih aktivnosti. On je napravio znanstvene eksperimente i računarsko modeliranje raznih subjekata povezanih s skupljanjem i pohranom podataka u mozgu i njihovom uporabom u procesu samoorganizacije i donošenja odluka, od procesa otpuštanja kvantnih transmitera s terminalnih nervnih pločica do kompleksnih neuralnih sljedova.

Zbirno

Profesor Branko Souček bio je vodeći stručnjak u svijetu u dizajnu računarskih sustava za laboratorijsku primjenu. Njegov 256-kanalni analizator, konstruiran na Institutu „Ruđer Bošković“ bilo je prvo računalo razvijeno u Hrvatskoj. On je integrirao brze digitalne sklopove i mala računala i time unaprijedio laboratorijska znanstvena  istraživanja, mjerenja i tehnike kontrole u ranoj fazi digitalne ere. Dr. Souček je teorijski i praktično sustavno prezentirao primjenu u nadzoru (kontroli) eksperimenta, prikupljanju, obradi i simuliranju podataka, s naglaskom na uporabu miniračunala i mikroračunala u procesiranju signala. Kasnije je opisaoreal-timetehnike primjenjive u mnogim inženjerskim aplikacijama: ureal-timeprogramiranju i izradi sučelja za mini i mikroračunala, u procesiranju signala i kontroli eksperimenata, protegnuvši ove tehnike na premošćivanje procjepa između bioznanosti i računarskih znanosti. On je javno promovirano nove uzbudljive tehnologije, primjenu i mogućnosti računala šeste generacije. Predstavio je nove trendove u računalima i kontroli: govori o biološkim signalima i njihovom procesiranju računalima, predstavlja sustave učenja, neuralno računanje i genetičke sustave i naglašava glavne putove u asocijativnim i masovno paralelnim sustavima. Ima zapažene rezultate u modeliranju ponašanja mozga neuralnim i paralelnim računalima, u modeliranju inteligencije, razvoju algoritama za učenje i modela i zakona u procesima biološkog komuniciranja i razmjeni informacija. Profesor Souček je uspostavio izravnu vezu između znanosti o mozgu i računarskih znanosti. Prof. Souček je dobitnik Državne  nagrade za životno djelo 2012. godine.