Sažetak

Serotoninski i kateholaminski (dopaminski i noradrenalinski) neurotransmitorski sustavi reguliraju fiziološke funkcije u organizmu, a povezuju se i s etiologijom složenih, poligenetskih neuropsihijatrijskih poremećaja kao što su Alzheimerova bolest (AD), frontotemporalna demencija, shizofrenija i depresija. Etiološka i psihobiološka podloga neuropsihijatrijskih poremećaja nije u potpunosti jasna, a mogla bi biti posljedica međusobnog djelovanja genetskih čimbenika, specifičnih proteina i utjecaja okoline. 

Ciljevi projekta su:

• Odrediti periferne biokemijske parametre serotoninskog (trombocitni serotonin, aktivnost monoaminooksidaze /MAO/) i kateholaminskog sustava (aktivnost dopamin-beta-hidroksilaze /DBH/) u AD, shizofreniji, unipolarnoj i bipolarnoj depresiji i usporediti njihove vrijednosti s koncentracijom serumskih lipida;
• Istražiti polimorfizme gena za proteine odgovorne za sintezu kateholamina (tirozin hidroksilaza, DBH, feniletanolamin N-metiltransferaza), serotonina (triptofan hidroksilaza), aktivni unos neurotransmitora (kateholaminski i serotoninski prijenosnik), razgradnju neurotransmitora (MAO A, MAO B, ketehol-o-metiltransferaza), kateholaminske i serotoninske receptore te proteina uključenihu prijenos staničnih signala;
• Odrediti ekspresiju proteina u trombocitima neuropsihijatrijskih bolesnika i zdravih osoba; 

• Istražiti povezanost biokemijsko-genetskih pokazatelja i uspjeha liječenja;

Očekujemo da će rezultati istraživanja pridonijeti boljem razumijevanju uloge serotoninskog i kateholaminskog sustava u neurobiokemijskoj i genetskoj podlozi etiopatogeneze i liječenja neuropsihijatrijskih poremećaja. Periferni biokemijski pokazatelji u krvi zdravih osoba i bolesnika s neuropsihijatrijskim poremećajima odredit će se fluorimetrijskim i fotometrijskim metodama. Za farmakogenetska istraživanja koristit će se metode molekularne genetike (PCR, real time-PCR i RPLF metode) a za ekspresiju proteina metode proteomike (dvodimenzionalna elektroforeza i masena spektrometrija).Predloženo istraživanje je od posebne važnosti zbog moguće kliničke primjene genetskih i biokemijskih pokazatelja u dijagnostici i individualizaciji liječenja neuropsihijatrijskih poremećaja.