Prošlog mjeseca u Poljskoj, u okviru jednog od najzahtjevnijih i najzanimljivijih studentskih znanstvenih natjecanja na svijetu, hrvatski studenti fizike ostvarili su povijesni rezultat. Po prvi puta otkako Hrvatska sudjeluje na Međunarodnom turniru fizičara (International Physicists’ Tournament – IPT), tim studenata fizike plasirao se u polufinale. U konkurenciji 27 zemalja, Hrvatska je zauzela visoko 9. mjesto.

IPT nije klasično natjecanje iz znanja. Ne traže se točni odgovori iz skripti, već se od natjecatelja traži sposobnost da istraže, modeliraju, prezentiraju i brane rješenja problema otvorenog tipa iz fizike. Slično kao i kod pravog istraživanja, studenti mjesecima razvijaju rješenja, vode pokuse, analiziraju literaturu i – ono najvažnije – uče surađivati. A kad dođe vrijeme natjecanja, imaju deset minuta da uvjere suce da su na pravom tragu.

U ovom kontekstu, rezultat hrvatskog tima ne govori samo o znanju, već i o načinu na koji se znanje prenosi. A upravo tu dolazimo do Maje Milas, mlade znanstvenice s Instituta Ruđer Bošković, koja je, zajedno s kolegom Ninom Kovačićem, mentorirala tim i dala mu strukturu, podršku i smjer. Uspjeh hrvatskog tima bio je zato i povod da porazgovaramo s Majom o turniru, njezinom dosadašnjem znanstvenom putu, mentorstvu i onome što se događa iza kulisa ovakvog plasmana na natjecanju.

Od gravitacije do molekula – Maja između teorije i simulacije

Maja ima 24 godine i doktorandica je u Grupi za računalne bioznanosti na IRB-u gdje izrađuje svoj doktorat pod mentorstvom prof. dr. sc. Ane Sunčane Smith. Diplomirala je fiziku na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njezin znanstveni put do sada je već uključivao rad u industriji, praksu u inozemstvu i nekoliko godina sudjelovanja na samom IPT-u kao natjecateljica. Danas se bavi teorijskim modelima i simulacijama tkiva, što znači da kombinira fiziku, kemiju i biologiju, ali uz pomoć algoritama i jakih računala.

No, njezin znanstveni put nije bio linearan. "U srednjoj školi sam bila gotovo sigurna da ću na Fakultet elektrotehnike i računarstva", kaže. "Ali shvatila sam da me više privlače otvorena pitanja i fizika je nudila upravo taj prostor za istraživanje."

Odluka da studira fiziku bila je prekretnica. Tijekom studija se zaljubila u teoriju, diplomirala s temom iz gravitacijske fizike, ali nije se zaustavila na apstraktnim jednadžbama. Željela je vidjeti kako se teorija spaja s praksom. Tijekom prakse u Austriji upoznala je tim koji se bavi fizikom meke tvari, a to iskustvo ju je motiviralo da se vrati u Zagreb i upiše doktorat iz računalne biofizike. „Život u Austriji je lijep, ali za mene nema do života u Zagrebu i presretna sam što sam ostala ovdje“, kaže bez oklijevanja.

IPT kao znanstveni poligon za buduće istraživače

Danas mentorica, Maja Milas dobro zna što znači sudjelovati na Međunarodnom turniru fizičara  jer je i sama bila natjecateljica tijekom studija. Upravo to iskustvo daje joj dodatnu perspektivu u radu sa studentima. Sjeća se koliko su joj značili redoviti sastanci i konzultacije, kao i koliko je zahtjevno paralelno se nositi s fakultetskim obavezama, istraživanjem i pripremama za turnir.

"Ono što je meni najvrjednije u IPT-u jest činjenica da studenti iskuse da u znanosti nema sigurnih rješenja, često ni jedinstvenih puteva. Imaš literaturu, tim i vrijeme, i to je to. A uz to moraš naučiti kako jasno komunicirati što si radio i zašto misliš da to ima smisla."

Važnost znanstvene komunikacije

Upravo je komunikacija postala jedan od prepoznatljivih aspekata ovogodišnjih priprema hrvatskog tima. Studenti su redovito održavali kratka izlaganja, simulacije pravih nastupa, a posebna pažnja posvećena je sposobnosti odgovaranja na pitanja publike. Nagrada koju je student Borna Stjepić dobio za prezentaciju problema Chaotic Laces izravni je rezultat takve pripreme.

„Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važna znanstvena komunikacija na ovakvom natjecanju. Ove godine smo tome posvetili dodatnu pažnju, a iduće planiramo još više. Studenti su na tjednim sastancima redovito prezentirali svoj napredak kroz kratka izlaganja, nakon čega bi slijedile rasprave, a povremeno smo održavali i simulacije pravog natjecanja. Osobno sam vidjela ogroman napredak kod svih članova tima kroz godinu i uvjerena sam da im je to pomoglo da svoja rješenja predstave na najbolji mogući način. Posebno pohvaljujem Bornu koji je osvojio nagradu za prezentaciju – rijetko se vidi student koji tako jasno i precizno odgovara na pitanja publike“, ističe Maja.

Kako izgledaju pripreme za turnir?

„Nije glamurozno. Rad sa studentima je, baš kao i istraživanje, teško uokviriti u radno vrijeme od devet do pet", kaže. "Ponekad su sastanci u menzi, ponekad preko poruka kasno navečer, a nekad se čini da se ništa ne događa tjednima. Ipak s dovoljno upornosti stvari se počnu slagati."

Iskustvo koje je donijela iz rada u industriji, bilo je ključno. Naučila je kako funkcioniraju timovi u velikim sustavima, gdje i juniori imaju prostor postavljati pitanja. Takvu kulturu pokušala je prenijeti i u pripreme za IPT: imati autoritet, ali ne biti nedodirljiv.

Također, praksu iz Austrije, gdje je bila dio kohezivne istraživačke grupe, pokušala je replicirati kroz tjedne sastanke i otvorene diskusije u timu. "Najbolje stvari događaju se kad se ljudi osjećaju sigurno da priznaju da nešto ne znaju."

Tijekom priprema tim se suočava s problemima bez jednoznačnih rješenja, pitali smo Maju koliko je važno studente naučiti znanstvenoj znatiželji, ali i istraživačkoj strpljivosti, pogotovo danas kad se od znanstvenika često očekuju instant rezultati.

„Neznatiželjni fizičar za mene je kao kuhar koji ne voli jesti, to jednostavno ne ide. Studenti s kojima sam radila pokazali su veliku znatiželju i zaista je bilo lijepo iskustvo raditi s njima. Ono na čemu najviše radimo, a što i sama svakodnevno učim, jest razvijanje kritičnosti prema vlastitim rezultatima. Tražimo od njih da uvijek provjere rubne slučajeve i temeljito istraže literaturu. To je dugotrajan i često naporan proces pun iteracija, ali na kraju dana cilj je da predstave rezultate u koje zaista vjeruju“, ističe Maja.

Doktorandi kao mentori

Za kraj, pitali smo Maju može li netko u ranoj fazi karijere biti i mentor? Nije li to prerano, previše odgovornosti?

 „Rad sa studentima je jedna stvarno posebna prilika, pogotovo za nas koji smo tek krenuli s karijerom. Mislim da kao mladi ljudi imamo tu prednost što smo bliski studentima i što nemaju straha od nas kao od nekih ozbiljnijih autoriteta. Tu je onda njihova prilika da budu znatiželjni, i postave prava pitanja i, iako možda nećemo imati sve odgovore, možemo ih usmjeriti te zajedno s njima učiti kako tražiti rješenja. Mislim da mentorstvo i znanstvena karijera ne samo da idu ruku pod ruku, nego nas čine boljim istraživačima i ljudima.“

Timski rad i podrška zajednice

Uspjeh hrvatskog tima na ovogodišnjem Međunarodnom turniru fizičara rezultat je predanog i sustavnog rada, snažne mentorske podrške te koordinirane pomoći zajednice. Tim je zahvalan svima koji su ih tijekom rada podržali. PMF je omogućio kotizaciju i prostor za rad, dok su putni troškovi pokriveni zahvaljujući donacijama tvrtki i uspješnoj crowdfunding kampanji, koju su podržali članovi obitelji, prijatelji i brojni građani putem društvenih mreža. Važna je bila i javna podrška znanstvenih institucija, ali i jednostavni izrazi ohrabrenja – dijeljenje vijesti i riječi podrške koje su tim dodatno motivirale.

„Za studente u Hrvatskoj ovaj turnir pruža priliku da kroz konkretne izazove iskuse što znači raditi kao znanstvenik,“ ističe mentorica Maja Milas. „Njihov uspjeh je rezultat truda, upornosti i entuzijazma, a posebno mi je drago što je taj rad prepoznat i nagrađen i to unatoč ograničenim resursima u usporedbi s timovima iz drugih zemalja.“

Čestitamo Maji i hrvatskom timu u sastavu: Karlo Maksimović, Nika Macan, Ema Novak, Luka Passek Kumerički,  Borna Stjepić i Ivan Vučković, a u Poljskoj su im se kao podrška pridružili Antonio Detelić, Patricia Perak i Luka Čučuković, a studente je mentorirao i Nino Kovačić.