U mnogim se obiteljima baština prenosi bez velike ceremonije, ali s jasnim osjećajem odgovornosti. Stare fotografije, pisma, dokumenti i knjige ostaju u domu kao svjedoci obiteljske povijesti i kao predmeti koje valja sačuvati za one koji dolaze poslije. Među njima posebno mjesto imaju stare knjige jer one u sebi nose vrijedne tekstove, tragove uporabe i uspomene na generacije koje su ih držale u rukama.
Tako je i s jednom obiteljskom Biblijom iz 1667. godine, tiskanom gotičkom tipografijom na starom češkom jeziku. U obitelji sadašnje vlasnice čuva se već najmanje pet generacija.
„Češka biblija (Biblia Bohemica) iz 1667. godine, tiskana gotičkom tipografijom na starom češkom jeziku, je u našoj obitelji od kad pamti moja baka koja je bila Pemica tj. Čehinja iz Kreke kraj Tuzle. Naime, bibliju je kao obiteljsku ostavštinu svojih predaka u obitelji čuvao njen otac, moj pradjed, rođen u Češkoj, inženjer rudarstva koji je studirao u Beču, a zatim se u vrijeme Austrougarske Carevine zaposlio kao direktor rudnika ugljena Kreka u Bosni. Imao je ženu također Čehinju i devetero djece, a biblija je pripala mojoj baki kao najmlađoj kćeri po djedečekovoj (kako je mog češkog pradjeda, svog djeda, zvao moj otac) smrti. Otac je jedinac, imam brata, ali obzirom na moj studij povijesti umjetnosti i interes za obiteljske priče i stare fotografije otac je odlučio bibliju za budući naraštaj predati meni na čuvanje. Tako da češku bibliju čuva minimalno pet generacija, a obiteljska predaja je da je oduvijek u obitelji.“ – objašnjava vlasnica koja je molila da ostane anonimna, a koju uz Bibliju vežu i neke simpatične anegdote poput priče o njezinom baki i pra-ujaku. „Poznata je obiteljska priča da su moja baka i njen mlađi brat, koji su bili osmo i deveto dijete u svojoj obitelji, kao mala djeca koristili bibliju umjesto sanjki te su se zimi spuštali po snijegu sjedeći na njoj. Naime, biblija ima gravirane kožne korice koje su odlično klizile pri vožnji po snijegu te dvije mjedene kopče, ali obzirom da je baka koristila kopču kao ručku pri sanjkanju jednu je potrgala.“
Kad je obiteljska knjiga postala hitan konzervatorski problem
Takvi predmeti traže pažljivo čuvanje, ali i pažljivo promišljanje o tome kako ih zaštititi kada se pojavi stvarna prijetnja. U ovom slučaju prijetnja je stigla u obliku knjiških moljaca.
„Bibliju sam čuvala u dobro zatvorenoj plastičnoj aktovci i prije godinu dana sam umetnula u nju vrećice s lavandom, radi mirisa. Napominjem to jer sam naknadno čula da sam možda ja sama u aktovku unijela moljce jer se navodno, što je paradoks, ponekad njihova jajašca nalaze u vrećici s lavandom koja se koristi upravo protiv njih. Bilo kako bilo, obzirom da ju ponekad uzimam i listam (uz sjetna sjećanja o svojim najdražima kojih više nema) na moj užas prije pola godine kad sam otvorila aktovku po bibliji su puzali knjiški moljci, zbilja dosta moljaca, a nikad prije nije bila zagađena njima! Odmah sam pomislila na pesticide i kako da ju riješim te napasti prije nego što je izjedu.“ – govori nam vlasnica Biblije.
Kod starih knjiga takva situacija traži brzo i stručno djelovanje. Papir, koža i ljepila organski su materijali osjetljivi na napad insekata i drugih štetnih organizama. Kada se problem uoči, prvi je cilj zaustaviti njegovo širenje i stabilizirati stanje predmeta, kako bi se sačuvalo ono što još postoji i kako bi se omogućili daljnji konzervatorsko-restauratorski zahvati.
Vlasnica se zato obratila restauratorskoj struci. Preporuka koju je dobila bila je jasna, za ovakav tip ugroze najbolje je primijeniti radijacijsku dezinsekciju na Institutu Ruđer Bošković, a nakon obrade knjigu pohraniti u odgovarajuću zaštitnu, bezkiselinsku kutiju.
Ta preporuka otvorila je prostor za susret obiteljske baštine i visoko specijalizirane znanstvene infrastrukture.
Gama zračenje u službi očuvanja baštine
Radijacijska dezinsekcija ove Biblije provedena je uređajem za ozračivanje pomoću gama zračenja. Riječ je o metodi koja se primjenjuje kada je potrebno učinkovito ukloniti štetne organizme iz osjetljivih organskih materijala, uz kontrolirane uvjete obrade.
Jedna od važnih primjena ionizirajućeg zračenja upravo je uništavanje insekata, njihovih ličinki i jajašaca, kao i drugih bioloških zagađivala koja mogu biti prisutna na predmetima kulturne baštine. Kod starih knjiga, rukopisa, korica i drugih osjetljivih predmeta ta metoda omogućuje zaustavljanje procesa koji dugoročno vodi razaranju materijala.
„U konkretnom slučaju djelotvornim ozračivanjem korica zaustavljeno je daljnje napredovanje biodegradacije i stabilizirano zatečeno stanje predmeta prije mogućih sljedećih konzervatorsko-restauratorskih postupaka. To je ključna faza u zaštiti ovakvih predmeta, osigurati da se proces propadanja više ne razvija i da predmet može dalje biti čuvan u sigurnim uvjetima.“ – objašnjava dr. sc. Željka Knežević Medija, voditeljica Laboratorija za radijacijsku kemiju i dozimetriju na IRB-u.
Takav postupak počiva na dobro istraženim učincima zračenja na biološke sustave. Radijacijsko oštećenje molekula DNK ima vrlo konkretnu primjenu u eliminaciji bakterija, plijesni, kvasaca, nametnika i insekata koji se pojavljuju kao zagađivala na različitim materijalima. Upravo zbog toga radijacijska obrada već dugo zauzima važno mjesto u postupcima vezanima uz farmaceutike, kozmetičke pripravke, medicinske potrepštine i druge osjetljive proizvode.
Što se istražuje i provodi u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju
Ova priča ujedno otvara i širi pogled na rad Laboratorija za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, u kojem se takvi postupci provode dugi niz godina. U laboratoriju se radijacijski postupci eliminacije štetnih organizama i mikrobioloških zagađivala izvode pomoću panoramskog izvora zračenja 60Co.
„Rad laboratorija oslanja se na znanja razvijana kroz radijacijsku obradu različitih materijala od farmaceutskih, kozmetičkih i medicinskih proizvoda do drugih sustava kod kojih zračenje može imati koristan kemijski ili biološki učinak. Ovisno o vrsti materijala, izlaganjem zračenju postižu se promjene koje omogućuju njegovu sigurniju uporabu, bolju stabilnost ili uklanjanje neželjenih bioloških kontaminanata.“ – navodi dr. sc. Željka Knežević Medija.
U tom okviru zaštita kulturne baštine dobiva vrlo važno mjesto. Stare knjige, arhivska građa i drugi organski materijali traže pristup koji objedinjuje razumijevanje građe predmeta, učinaka zračenja i zahtjeva konzervatorske struke. Upravo u toj točki laboratorijsko znanje dobiva svoju širu društvenu vrijednost: primjenjuje se ondje gdje je potrebno sačuvati predmete koji imaju trajnu kulturnu i povijesnu važnost.
Od obiteljske priče do javne vrijednosti
Posebnost ove Biblije leži i u tome što pripada privatnoj obiteljskoj baštini. Takvi predmeti često ostaju izvan javnog pogleda, ali njihova vrijednost time nije ništa manja. Naprotiv, upravo u privatnim zbirkama, obiteljskim knjižnicama i kućnim arhivima nalazi se velik dio baštine koja oblikuje naše razumijevanje prošlosti.
U ovoj obitelji Biblija se prenosi prema nepisanom pravilu, povjerava se onome tko pokazuje poštovanje prema nasljeđu i spremnost da ga očuva.
„Biblija za mene ima izuzetnu emocionalna vrijednost, obiteljska tradicija je da se predaje dalje onome tko će ju čuvati, ni slučajno prodati. Jednostavno kad ostarim odlučit ću tko od sadašnjih potomaka ima najviše respekta i afiniteta prema obiteljskoj baštini. Smatram da je i inače važno čuvati kulturnu baštinu, na koncu konca, tome podučavam i djecu na nastavi likovne kulture.“ – objašnjava vlasnica.
Zbog toga je i reakcija vlasnice bila brza i odlučna. Napad moljaca doživjela je kao ozbiljnu prijetnju predmetu koji za obitelj ima posebno mjesto. Cijeli je postupak za nju imao i osobnu težinu, jer knjiga dotad praktički nije napuštala obiteljski dom. Važnu ulogu u tom iskustvu imala je i sigurnost postupka, kao i povjerenje u stručnost Instituta.
Sam proces, kako ga opisuje, protekao je brzo i organizirano, od prvog kontakta do povratka Biblije prošlo je svega nekoliko dana. Za vlasnicu je to značilo veliko olakšanje, a za samu knjigu važan korak prema dugoročnijem očuvanju.
Kulturna baština traži i znanje i infrastrukturu
Priče o zaštiti baštine često se vežu uz restauratorske radionice, muzejske depoe i arhive. Jednako važnu ulogu imaju i laboratoriji u kojima se razvijaju i provode metode potrebne za stabilizaciju i zaštitu osjetljivih materijala. Upravo takva suradnja između konzervatorske struke i znanstvene infrastrukture omogućuje da se ugroženi predmeti sačuvaju u trenutku kada im je pomoć najpotrebnija.
U slučaju ove Biblije radijacijska dezinsekcija omogućila je da se zaustavi štetan biološki proces i da se predmet pripremi za daljnje čuvanje u primjerenim uvjetima. Time je zaštićena i knjiga i ono što ona predstavlja, kontinuitet obiteljske tradicije, kulturnu memoriju i povijesni trag koji je preživio stoljeća.
U vremenu u kojem se baština često promatra kroz velike zbirke i reprezentativne institucije, ovakvi primjeri podsjećaju da se njezin važan dio čuva i u obiteljima. Kada se pojavi potreba za zaštitom, znanstvene metode i stručne usluge poput onih na Institutu Ruđer Bošković postaju ključan oslonac u očuvanju takvih predmeta.
Znanost koja pomaže da baština ostane živa
Očuvanje stare knjige ponekad počinje jednostavnim pitanjem: kako je sačuvati od daljnjeg propadanja? Odgovor često uključuje mnogo više od same pohrane. Uključuje znanje o materijalima, razumijevanje procesa biodegradacije, precizno doziranu obradu i odgovarajuće uvjete čuvanja nakon zahvata.
Priča o obiteljskoj Bibliji iz 1667. godine pokazuje koliko je važno da takve metode postoje i da su dostupne. Pokazuje i koliko je važno da znanstveni laboratoriji budu povezani s konkretnim potrebama društva, od zaštite zdravlja i sigurnosti materijala do očuvanja kulturne baštine.
Za jednu obitelj to znači da dragocjena knjiga može nastaviti svoj put kroz generacije. Za Institut Ruđer Bošković to je još jedan primjer kako znanstvena ekspertiza nalazi izravnu primjenu u zaštiti vrijednih i osjetljivih predmeta. Za sve nas to je podsjetnik da se baština čuva pažnjom, odgovornošću i metodama koje joj mogu osigurati trajanje.
