Svijet znanosti često se doima odvojenim od svakodnevice.

Znanstvenike promatramo kao ljude koji govore specifičnim jezikom i bave se temama o kojima prosječan čovjek gotovo nikad ne razmišlja. Međutim, iza impresivnih istraživanja i titula stoje stvarni ljudi, sa stvarnim životima koji se suočavaju s jednako „običnim“ životnim izazovima.

Dr. sc. Matea Nikolac Perković, viša znanstvena suradnica Instituta Ruđer Bošković, primjer je znanstvenice koja je uspješno izgradila karijeru u području neuroznanosti. Njezin put od volonterke do voditeljice međunarodnih projekata ilustrira kako upornost, strast prema znanosti i dobra organizacija mogu prevladati izazove s kojima se suočavaju znanstvenice u suvremenom svijetu.

Diplomirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 2008. godine u vremenu velike ekonomske krize, kada su se radna mjesta u znanosti rijetko otvarala. „Došla sam na Institut nakon diplomskog rada i počela volontirati, čekajući mjesto znanstvenog novaka koje se tada dodjeljivalo na kapaljku," prisjeća se dr. Nikolac Perković. „Bilo je to vrijeme ekonomske krize, vrlo malo zapošljavanja i ograničenih mogućnosti za mlade znanstvenike. Mnogi moji kolege s PMF-a otišli su u inozemstvo ili su se odlučili na drugu karijeru."

Unatoč nepovoljnim okolnostima, njezina upornost se isplatila. Nakon volontiranja, dobila je poziciju znanstvene novakinje kod dr. sc. Pivac, u Laboratoriju za molekularnu neuropsihijatriju Instituta Ruđer Bošković.

Međunarodno iskustvo kao prekretnica u karijeri

Iako nije otišla raditi u inozemstvo, upravo je međunarodno iskustvo definiralo dr. Nikolac Perković kao znanstvenicu i zagovarateljicu međunarodne znanstvene suradnje. Za svoje postdoktorsko usavršavanje izabrala je Madrid, međutim odlazak u Španjolsku nije bio nimalo lak jer je u tom periodu imala dvoje male djece, od kojih je drugo imalo samo tri mjeseca.

Jednogodišnji boravak u Centru za metabolomiku i bioanalizu u Madridu omogućio joj je stjecanje dragocjenih znanja iz područja metabolomike, koja je danas ključna komponenta njezinih istraživanja. Također, stekla je mrežu međunarodnih suradnika s kojima i danas aktivno surađuje.

"Neću lagati, nije bilo lako otići u Španjolsku s malom djecom. Drugo dijete rodila sam u siječnju, a u travnju smo već bili u Madridu. Da nije bilo podrške obitelji, a pogotovo supruga koji je uzeo roditeljski dopust kako bi se brinuo za djecu, postdoktorskog usavršavanja ne bi bilo. Kad s vremenskim odmakom pogledam na taj period, mogu reći da je to bilo jedno od najvrjednijih iskustava u mojoj karijeri jer mi je ta godina omogućila da usvojim metodologije koje danas primjenjujemo u našem laboratoriju, a koje su ključne za trenutačna istraživanja koja baziramo na ekstracelularnim vezikulama."

Balansiranje između izvrsnosti u znanosti i majčinstvu

Jedna od najvećih izazova s kojima se suočavaju žene u svojoj karijeri je balansiranje između posla i obiteljskog života.

Znanstvenice po tome nisu nimalo drukčije, iako karijera u znanosti može imati prednosti u odnosu na druge jer eksperimenti ne poznaju pojam radnog vremena. Ponekad rad u laboratoriju zahtijeva rad vikendom ili noću, što daje dodatnu fleksibilnost za usklađivanje posla s obiteljskim životom.

Uz podršku obitelji, ključno je napustiti perfekcionizam te prihvatiti da nije moguće uvijek sve odraditi savršeno. „Morate postaviti prioritete i prihvatiti da će neki aspekti posla ili obiteljskog života dobiti manje pažnje. To je realnost s kojom se suočavaju sve zaposlene majke, ne samo one u znanosti,“ kaže dr. Nikolac Perković.

Aktualni projekti i popularizacija znanosti

Danas je voditeljica bilateralnog hrvatsko-slovenskog projekta „Cirkulirajuće ekstracelularne vezikule kao prediktori antidepresivnog odgovora: Praćenje mehanizma djelovanja novih terapijskih pristupa u depresiji“, koji financira Hrvatska zaklada za znanost.

Objavila je više od 100 znanstvenih radova u uglednim međunarodnim časopisima, održala niz predavanja na međunarodnim konferencijama i sudjelovala u brojnim projektima. Između svih radova, projekata i konferencija uvijek nađe vremena za popularizaciju znanosti, koju smatra jako bitnom društvenom funkcijom znanstvenika.

„Popularizacija znanosti je obveza svih nas jer mi možemo inspirirati nove generacije, ali i educirati javnost o važnim temama poput mentalnog zdravlja, čime doprinosimo smanjenju stigme oko psihijatrijskih poremećaja.“ ističe dr. Nikolac Perković. „Godinama sudjelujem u Otvorenim danima IRB-a i izrazito me veseli kada vidim velik broj djece s tisuću pitanja „zašto“. Upravo je to ono što znanost treba, znatiželjnu i pametnu djecu koja će sutra postati znanstvenici. Samo ih ne smijemo izgubiti po putu.“

Za mlade koje razmišljaju o karijeri u znanosti ima nekoliko savjeta:

„Najprije, njegujte svoju znatiželju i strast prema otkrivanju nepoznatog, jer to je ono što će vas održati motiviranima kroz sve izazove. Drugo, ne bojte se tražiti međunarodna iskustva i suradnje jer su upravo ona ključna za razvoj vaše karijere. I treće, nemojte odgađati obiteljski život zbog karijere. Uz dobru organizaciju i podršku obitelji, moguće je uspješno balansirati obje sfere života."

Također naglašava važnost mentorstva i traženja uzora među uspješnim znanstvenicima, ali i ulogu mentora koji trebaju potaknuti razvoj novih generacija istraživača.

„Kao što su meni pružili šansu kada sam diplomirala, tako i ja danas želim mladim znanstvenicima vratiti šansu koja je meni pružena“.

Upravo njeno iskustvo i rad pokazuje da nije potrebno birati između vrhunske karijere i obitelji.

Da, potrebno je raditi kompromise i suočiti se s različitim izazovima, ali uz podršku obitelji, razumijevanje suradnika te osobnu predanost, ništa nije nemoguće.