Novi rezultati dobiveni metabolomskim pristupom istraživanju PTSP-a
Znanstvenici Laboratorija za molekularnu neuropsihijatriju i Laboratorija za oksidacijski stres Instituta Ruđer Bošković (IRB) objavili su najnovije rezultate studije identifikacije metabolita te njihovog doprinosa u razlikovanju bolesnika s PTSP-om od zdravih osoba. Ovi rezultati objavljeni su u prestižnom časopisu „Free Radical Biology and Medicine“, koji se ubraja među prvih 13 posto najutjecajnih časopisa u području biokemije i molekularne biologije, te endokrinologije i metabolizma.
Objavljeni znanstveni rad, na kojem su autorice jednakog doprinosa Marcela Konjevod i Gordana Nedić Erjavec, rezultat je uspješne suradnje s kolegama sa Sveučilišta San Pablo u Madridu provedene u sklopu projekta pod vodstvom prof. dr. sc. Nevena Žarkovića CRO_A-00033 „Technology & Know-how Transfer in Metabolomics and Establishment of Latest Scientific Equipment in Zagreb“, financiranog u sklopu offset suradnje s finskom tvrtkom Patria, kao i dugogodišnje suradnje s psihijatrima iz Klinike za psihijatriju Vrapče u sklopu istraživanja provedenih u okviru HrZZ projekta IP 2014-09-4289 „Genomski i glikanski biomarkeri PTSP-a“, voditeljice prof. dr. sc. Nele Pivac.
U sklopu navedenih projekata, doktorandica Marcela Konjevod, mag. biol. mol. i znanstvene suradnice dr. sc. Gordana Nedić Erjavec i dr. sc. Matea Nikolac Perković iz Laboratorija za molekularnu neuropsihijatriju Instituta Ruđer Bošković provele su jednogodišnje usavršavanje u Centru za metabolomiku i bioanalizu, Sveučilišta San Pablo u Madridu, gdje su stekle znanja i iskustva iz metabolomskih istraživanja. Provedena istraživanja dio su doktorske disertacije Marcele Konjevod, mag. biol. mol. , pod nazivom „Metabolomski pristup posttraumatskom stresnom poremećaju: neciljana i ciljana metabolomska analiza“.
Cilj istraživanja bio je identificirati metabolite čija promijenjena razina omogućuje razlikovanje bolesnika s PTSP-om od zdravih kontrolnih osoba. Naime, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ozbiljan je, multifaktorni neuropsihijatrijski poremećaj, koji se može razviti u pojedinih osoba kao rezultat izloženosti jakom stresu ili traumi. Takva traumatična iskustva imaju velik utjecaj na molekularne, biokemijske i stanične sustave, uzrokujući psihološke i somatske promjene koje utječu na cijeli organizam. Usprkos relativno visokoj učestalosti i ozbiljnosti simptoma, zbog složenosti i još nepoznate etiologije, PTSP je poremećaj bez poznatih dijagnostičkih biomarkera, te predstavlja izazov za adekvatno liječenje.
Metabolomika je najmlađi dio „omics“ tehnologija koja se bavi malim molekulama – metabolitima i omogućuje uvid u stanje metabolizma i biokemijskih procesa te otkrivanje potencijalnih biomarkera PTSP a. Do danas se vrlo mali broj istraživanja bavio metabolomikom u PTSP-u, a ovo istraživanje je prvo koje je provelo neciljanu metabolomsku analizu na relativno velikom broju uzoraka dobivenim od oboljelih od PTSP-a i zdravih osoba.
Studija je obuhvatila dvije skupine ispitanika. Prva, istraživačka skupina obuhvatila je 50 hrvatskih veterana s PTSP-om i 50 zdravih kontrolnih ispitanika, dok se replikacijska skupina sastojala od 52 branitelja s PTSP-om i 52 kontrolne osobe.
Metabolomska analiza uzoraka plazme provedena je tekućinskom kromatografijom u kombinaciji s masenom spektrometrijom (LC-MS), kao i plinskom kromatografijom u kombinaciji s masenom spektrometrijom (GC-MS). LC-MS analiza je utvrdila niz promjena u osoba s PTSP-om, uključujući različite razine dva glicerofosfolipida, PE (18:1/0:0) i PC (18:1/0:0), između kontrolnih ispitanika i pacijenata s PTSP-om u obje kohorte. Utvrđeni promijenjeni metaboliti mogli bi igrati ulogu u više staničnih procesa, uključujući upalu, mitohondrijsku disfunkciju, propadanje membrane, oksidacijski stres i neurotoksičnost, te stoga u procesima povezanim s PTSP patogenezom.
Istraživanje bi trebalo pridonijeti boljem razumijevanju kompleksne etiologije PTSP-a i utvrditi promijenjene metabolite kao potencijalne prediktivne, dijagnostičke ili prognostičke biomarkere PTSP-a, za što bolju i raniju dijagnozu PTSP-a, kao i predviđanje tijeka bolesti.
U budućnosti bi se ovi metabolički biljezi vjerojatno mogli koristiti za razlikovanje pojedinaca koji su ranjivi ili otporni na razvoj PTSP-a, dati bolji uvid u kompleksnu biološku podlogu bolesti, te identificirati nove mete za poboljšane terapijske intervencije u PTSP-u. Naime, ako bi se otkrile dovoljno rano, ranjive osobe izložene traumi mogle bi dobiti ciljane psihološke ili farmakološke tretmane čak i prije cjelovitog razvoja PTSP-a. Nadalje, ovo istraživanje doprinijet će razvoju metabolomskih metoda za komplementarnu analitiku koja bi mogla poboljšati dijagnozu, prevenciju i terapiju ne samo PTSP-a već i drugih neuropsihijatrijskih i somatskih bolesti.