Povrh toga, glavni urednik ovog znanstvenog časopisa dodatno je istaknuo značajnost dobivenih rezultata objavljivanjem rada na naslovnici.

Smeđe makroalge dragocjeni su izvor bioaktivnih komponenata, poput složenih polisaharida, polifenola, masnih kiselina i vitamina. Fokus kontinuiranog istraživanja Jadranskog mora unutar BioProCro projekta između ostaloga je i na makroalgi Jadranski bračić. Riječ je endemskoj smeđoj makroalgi koja je rasprostranjena u zoni plime i oseke na stjenovitim zaštićenim ili umjereno izloženim mjestima obale Jadranskog mora, na mjestima gdje su jaka strujanja plime i oseke čija amplituda može iznositi i do pola metra.

''Do sada su u Jadranskom bračiću istraženi triacigliceroli, fukosterol, galaktozildiacilgliceroli, fukoksantin, sulfatirani polisaharidi te masne kiseline. Provedeno istraživanje fokusirano je na sustavno određivanje manje polarnih spojeva te su po prvi put određeni isparljivi spojevi te utvrđena njihova povezanost sa sastavom masnih kiselina te utjecaj sušenja na njihov sastav. Također je određen detaljan kemijski sastav nepolarnih frakcija,'' objašnjava prof. dr. sc. Igor Jerković, dopisni autor na radu s Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu.

Analizirajući isparljive spojeve svježih i suhih uzoraka, koje su prethodno dobili mikroekstrakcijom vršnih para na krutoj fazi (HS-SPME) i hidrodestilacijom (HD), uz pomoć plinske kromatrografije spektrometrije masa (GC-MS), znanstvenici su uočili značajne razlike između svježih i suhih uzoraka u kojima se nalaze produkti degradacije masnih kiselina i oksidacijski produkti. Glavne masne kiseline bile su oleinska i arahidonska kiselina.

Kako bi mogli istražiti manje polarne frakcije ove alge znanstvenici su koristili  metodu visokodjelotvorne tekućinske kromatografije-masene spektrometrije s velikom rezolucijom (HPLC-ESI-HRMS). Analizom su pronađene mono- i di-gliceridi stearinske, palmitinske, oleinske i arahidonske kiseline, kao i terpeni, steroidi te fukoksantin i derivati klorofila (feofitina).

''Jadranski bračić naseljava mjesta vrlo promjenjivih uvjeta, zbog čega je razvio mnoge prilagodbe koje mu omogućuju život unatoč ekstremnim pritiscima okoliša. To je potvrđeno i ovim istraživanjem koje je utvrdilo da je Jadranski bračić bogat izvor bioaktivnih spojeva koji reduciraju nastanak slobodnih radikala i na taj način spriječava nastanak oksidativnog stresa. Potraga za prirodnim spojevima s antioksidativnim djelovanjem iznimno je važno za razna područja primjene, s posebnim naglaskom na prehrambenu i kozmetičku industriju.'' objašnjava dr. sc. Rozelindra Čož-Rakovac, voditeljica Znanstvenog centra izvrsnosti za bioprospecting mora na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u sklopu kojeg je istraživanje provedeno.

Biološki potencijal istraživane endemske makroalge odredili su znanstvenici Laboratorija za biotehnologiju u akvakulturi IRB-a. Antimikrobni potencijal manje polarnih frakcija ispitan je upotrebom panela Gram-pozitivnih (Bacullus subtilis i Staphylococcus aureus) i Gram-negativnih (Pseudomonas aeruginosa i Escherichia coli) bakterija, kao i kvasca Candida albicans.

Testom embriotoksičnosti na embrijima zebrice utvrđena je netoksičnost i sigurnost daljnje primjene. Antioksidativna aktivnost je dokazana in vitro metodama DPPH, ABTS, ORAC i FRAP. Nadalje, in vivo eksperimenti također su ukazali na izvrsnu antiradikalnu aktivnost praćenu zaštitnim utjecajem na nastanak stresa unutar embrija/ličinke zebrice Danio rerio.

Zaključno, dobiveni rezultati ističu makroalgu Fucus virsoides kao neiscrpan izvor bioaktivnih spojeva s iznimnim potencijalom primjene u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.

Ovo izrazito intedisciplinarno istraživanje provedeno je unutar projekta Bioprospecting Jadranskog mora u sklopu Znanstvenog centra izvrsnosti za Bioprospecting Jadranskog mora (BioProCro) na IRB-u, te je rezultat suradnje znanstvenika Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Sanje Babić, dr. sc. Lare Čižmek, dr. sc. Krunoslava Bojanića te dr. sc. Rozelindre Čož-Rakovac s prof. dr. sc. Igorom Jerkovićem sa Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Stelom Jokić, doc. dr. sc. Krunoslavom Aladićem i Ana-Marijom Cikoš sa Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku, kao i prof. dr sc. Poloncom Trebše sa Zdravstvenog fakulteta u Ljubljani. U istraživanje su bili uključeni i prof. dr. sc. Albert T. Lebedev, dr. sc. Nikolay V. Ul’yanovskii i Dmitry S. Kosyakov sa Sjevernog (arktičkog) federalnog sveučilišta u Rusiji te moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov u Rusiji.